Evo vratih se ja dobrom starom pisanju. Iako sam
prokleto dekoncentrirana zadnjih mjesec dana, a kao pitam se zašto,
uspjela sam napisati par tekstova.
Prvo što mi je palo na pamet
je bilo o anoreksiji i bulimiji i njihovim uzrocima i posljedicama.
Anoreksija je psihički poremećaj u kojem mlade djevojke u strahu
od debljanja počinju namjerno mršavjeti do stanja teške tjelesne
iscrpljenosti i stvarne životne ugroženosti. Najveći broj anoreksičnih
osoba prve simptome dobije početkom adolecencije. Nesigurnost koja
nastaje radi naglog fizičkog razvoja, anksioznost, stid zbog bujanja
tijela, tjeskoba od navale uzbuđenja u tijelu može zbuniti mladu osobu i
otežati joj odrastanje. Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se
djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju. Da li je moguće da je uzrok
anoreksije i diiktat svijetskih trendova s modnih pista? Da li je za
takve bolesti kriv dizajnerski pothvat. Je li stvaran ideal da cura
izgleda kao vješalica? Kakvu korist ima anoreksija? Niti jednu
pozitivnu. Stradavaš ti psihički i fizički. Cure gube mjesečnice i
ostaju neplodne, česte su i bolesti kostiju. Lakše napadanje virusa
organizam i česte gripe i viroze. Zar ti to treba u životu?
Anoreksičarke ni ne razmišljaju o svojoj budućnosti već se brinu za
svoje sada. Zar je takvu curu sram svoga nabujaloga tijela pa ga uporno
pokušava promijeniti? E pa curo draga to ne može tako. Kako li samo
njihovi roditelji žive svjesni da je njihovo dijete teško bolesno?
Anoreksija dolazi na bazi psihe adolescenta kad on već zatupljen živi za
konfekcijski broj 34. To nije ni malo normalno. Psihička oboljenja su
gora nego ova fizička. Želja za osjećanjem prihvaćenosti okoline vodi
djevojku prema izboru mršavljenja kao najjednostavnijem načinu za
postizanje sigurnosti u krugu vršnjaka, jer je opsejdnutost vitkošću
među mladima jedna od glavnih tema. Čemu terorizirati mlade osobe
idealima ljepote. Ti ideali su kobniji no što cure sa svojih 16 godina
misle da jesu. Nikakve koristi od anoreksije.
Bulimija je
psihički poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka.
Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične
hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog
straha od debljanja i nezadovoljstva izgledom vlastitog tijela. Pa šta
ako sam ja od svog visokokaloričnog ručka u kojem uživam nabacila koji
gram. Poremećaj je lako prepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih
količina hrane. Prejedanje prati osjećaj kako ne postoji kontrola
uzimanja hrane, odnosno, osoba ne može prestati s jelom. Prestaje jesti
kada količina uzete hrane počinje smetati tijelu i kada se pojavi
osjećaj boli zbog prepunog želuca. Tada se javlja strah od debljanja i
potreba za sprečavanjem debljanja povraćanjem, čišćenjem laksativima ili
diureticima. Istovremeno se javlja potreba za kompenzatornim
gladovanjem ili pretjeranom tjelesnom aktivnošću u svrhu mršavljenja.
Zamislite vi svoj organizam nakon tri mjeseca bulimije. Rasulo živo.
Krvna slika u katastrofi, neprestana nervoza i postavljanje pitanja
samoj sebi: Da li je tko primjetio da ja povratim poslije svakog
obroka?. Proganjanje iste stvari iz dana u dan. Sad ću se najesti onako
pošteno i onda ću se ispovraćati. Takve osobe ni ne razmišljaju da su
taj obrok mogle dati nekome beskućniku jer su ga one ionako ispovraćale
pa od tog obroka nikakve koristi. Koliko je gladnih u svijetu, a ti tako
postupaš sa hranom. Vani žive milijuni gladnih a ti sita uživaš tu
hranu da bi je naposljetku izbacila iz svog organizma. Da si ti kruha
željna ne bi tako postupala vjeruj mi. Život te nauči svemu, ali kad u
životu imaš sve iskorištavaš to maksimalno što će ti se jednoga dana
obiti o glavu.
Obje bolesti mogu te koštati života!!!!
Smatram da su i za bulimiju i anoreksiju krivi ideali ženske lijepote, a
ljudi doslijedni tim bolestima ni ne razmišljaju kako je žena
najdivnije i najjedinstvenije stvorenje koje kroči kuglom zemaljskom.
Cure ne sramite se svojih oblina, već ih cijenite kao dragocijenost jer
žena bez oblina je kao muškarac bez one stvari. Ne obazirite se na
modele modinh kuća jer su to bolesne osobe bez mogućnosti psihičkog
razvoja ovisne o opojnim sredstvima koji ih drže na životu.
Budi ono
što jesi jer si tako baš ono što trebaš biti. Ideal ženske lijepote.
Sve su žene lijepe sa svojom dozom šarma.
A vi muškarci ne dozvolite
da vam životom manipuliraju cure s naslovnica već prigrlite pravu
žensku koja voli svoje tijelo baš zato što je takva.
Evo vam i jedan moj stari post...Jako se
ponosim njime i zato vam ga još jedanput dajem na čitanje...Mislim doći
će i još nekih novih posteva samo da mi inspiracja naleti..Pussa svima i
sve vas voli vaša Chea!!!
U rijetkim smo trenucima u zivotu svjesni da smo okruzeni cudesima.Cuda
se dogadaju oko nas,Bozji znaci pokazuju nam put,andeli mole da ih
slusamo-no,kako smo naucili da postoje formule i pravila prema kojima
se treba ravnati da bismo stigli do Boga,ne osvrcemo se ni na sto
takva.Ne shvacamo da je On tamo gdje ga puste uci.
......u ljubavi ne postoje pravila.Mozemo se truditi slijediti
prirucnike,ovladati svojim srcem,osmisliti strategiju ponasanja-ali sve
je to besmisleno.Srce odlucuje,i sto odluci je,bez sumnje,ono sto
vrijedi.
Svi smo mi to vec iskusili u zivotu.Svi smo mi u nekom casu vec
izgovorili sa suzama u ocima:"patim zbog ljubavi koja toga nije
vrijedna".Patimo jer mislimo da dajemo vise nego sto primamo.Patimo jer
je nasa ljubav neshvacena.Patimo jer ne uspijevamo nametnuti nasa
pravila.
Patimo bez razloga: jer u ljubavi je sjeme naseg razvijanja...
......jer onaj tko voli pobijedio je svijet,ne boji se da ce ista izgubiti.......
.....Mogla sam.Nikad necemo do kraja razumijeti znacenje te fraze.Jer u
svakom trenutku naseg zivota postoje stvari koje su se mogle dogoditi,a
nisu.Postoje magicni trenuci koji prolaze nezamijeceni i odjednom-ruka
sudbine mijenja nas citav svijet.
Audicija!!!!! glazbeno plesna grupa tražinove plesačice... ako želite nastupati na koncenrtima i u glazbenim spotovima čekamo vas... prijave slati s jednom fotografijom na e-mail: roxy.dance@gmail.com
Kako je tuzno kad si sam,kad si svjestan svojih gresaka,kad postanes svjestan da su te napustili oni koje si najvise volio one za koje si zivot davao,u one u koje si se kleo.Sad se pitam da li je ono sve ista vrijedilo,pitam se da li vce to biti moja najveca greska ili ce ih takvih biti jos milion?Pitam se kako sam mogla biti tako naivna,naravno djevojcice su jako naivne,pogotovo one koje tek ulaze u pubertet.One su naivne,jako naivne,zele sve da probaju,zele da upoznaju zivot na pogresan nacin misle da je zivot ona bajka o pepeljugi sa sretnim krajem.Nisu se navikle na poraze,gubitak,nepravdu i laz.Naravno ta naivna djevojcica o kojoj pricam sam ja.Ona kojoj su pricali o pepeljugi a ne o lazima,mislili su da u pocetku trebam misliti da je sve tako bajno i carobno.Zasto to rade?Trebalo mi je vremena da se naviknem da su me svi lagali.Da li su htjeli ili nisu,mozda ni sami nisu znali.Ali trebali su m i reci ko je covjek a ko smrad,ko je posten a ko gad.Danas u svijetu,kad vise nisam u svijetu bajki,sad u svijetu boli,patnje i tuge,sad u svijetu neprijatelja,koji te svaki dan pitaju za tvoj crni pogled,imaju li pravo na to pitanje?da nije bilo onih bajki u mom zivotu mozda ne bi bilo ni one greske,da nije bilo ruzicastog ne bi bilo ni crnog.Ali danas,a ozda i sutra teci ce potajne suze male djevojcice,mozda sutra budem imala grijeh jedne nezrele djevojke,mozda sutra budu boljele rijeci jedne zene.Da li smoi svi bili tako naivni ii mozda slijepi da nismo vidjeli ili nismo htjeli vidjeti da istina pise na zidu…
Ponukana naivnošću, prepotentnošću i sljepoćom ljudi odlučih se
objaviti ovaj tekst. Žalosno je osvrtati se na to jer takve osobe
definitivno ne zaslužuju mjesto u mome životu, ali one previše bole
druge da bi ih se zanemarilo. Možda ja jesam balava, što po godinama
zasigurno jesam, ali znam da ista ta balavica ima mogućnost
razlučivanja stvari. Čemu blatit po nekomu jer ti ne paše kao osoba, u
takvim situacijama onda jednostavno zašutiš i ne obraćaš se nikome, a
ne sereš po nekome koga nisi ni u najmanju ruku upoznao. Ako dopuštaš
da neko drugi upravlja tvojim životom navaliti ćeš si samo pregršt
problema i svađa na leđa i na kraju nećeš to sve moći podnijeti pa ćeš
okriviti sve druge a sebe i svog manipulatora ne. Život nije to. Život
ne smije svesti se na takvo što, ali ako se već sveo na to pokušaj se
izvući, a ne se još više uvlačiti. Prepuštanjem svog života, mentalnog
zdravlja i zadovoljstva nekome drugome radi njegove sadističke potrebe
nije ništa drugo nego li tvoja mazohistička potreba. Voliš kada te
drugi vrijeđaju i uživaš u tome iako te to previše košta, ali tvoj
manipulacijiski centar uživa u tome da ti nanosi bol. Sve je to
master-slave odnos i svaka čast nekome tko si ga može dopustiti. Nikada
nisam bila podređena ili nadređena nekome, već sam uvijek imala svoje
JA i svoj stav koji sam pokušala proći kroz sve segmente da uvidim imam
li kakve greške u njemu. Nikada si nisam dozvoljavala kukavičluk da
kažem pa poreknem izrečeno, već sam uvijek čvrsto staja iza svake svoje
riječi. Radila sam to do sada i raditi ću uvijek jer jedino tako bježim
od tih pokvarenih osobnosti u ionako iskvarenom svijetu koji je prepun
pokvarenosti i pohlepnosti i zaustavljam se kod MALO dobrih ljudi. To
su osobe koje svakodnevno nalazimo u sasvim normalnim životnim
situacijama koji imaju jednu predivnu vrlinu, a to je razumijevanje.
Sve ostale vrline su nebrušeni dijamanti koje čovjek sam mora razvijati
kroz godine i život, a razumijevanje je jedna od onih rijetkih vrlina
koje se razvijaju između dvije osobe. Najlakše je svijet gledati kroz
tuđe oči i ružičaste naočale, ali preteško je prihvatiti kritiku i onda
kreće ona "Napad je najbolja obrana" koja prečesto puta završi kobno.
Po mene nikada nije kobno prošla, ali po mnogo ljudi je i što je
najžalosnije oni još uvijek ne shvaćaju što gube, a ti slobodno sa
strane smiješ se crvu u terariju koji ne može van jer nema više izlaza.
Životom u terariju on ne shvaća koliko je lijepih stvari i sitnica koje
čovjeka čine sretnim, ali je njemu dobro sve dok ne ostane sam. Kada
ostane sam obraća se svijetu i svijet ga ignorira. Istim tim postupkom
ostaje sam samcat bez igdje ikoga, a ja ostajem okružena s ono MALO
DOBRIH LJUDI.
Voli Vas i ljubi sve vaša Chea
Dragi moji...jučer sam vam bila vani i bilo mi je super......bila sam vam u Quatrru, Varaždinu u Mabisu....i na kraju završila u Clasicu i bilo je luuuuuudddddoooooo!!!!!!!Naplesala sam se i napjevala......i upoznala pa zgodnog dečka......hmmmmmmm...a sladak je....ah...jedva čekam da opet idem nekud.....pusek
Cujem, viđaju te s drugom no nisi sretan baš...
Odnos vam nije skladan kao što je nekad bio naš...
Govore da si ostario i da su ti oči pune tuge,
te da poslije mene nisi ljubio mnoge druge...
A čujem da ti je djevojka veoma nalik meni,
da ti sve manje ličiš čovjeku,a sve više sjeni...
Kažu i da bojiš me se sresti jer se bojiš reakcije moje,
al ja sam sve zaboravila i u srcu još nosim ime tvoje...
Iako su nam putevi drugačiji,iako je prošlost iza nas,
voljela bi te vidjeti, osjetit tvoje ruke, čuti ti glas...
Pa onda zaboravimo sve i vratimo se u stare dane,
i neka na tren,samo jedan tren vrijeme za nas stane...
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Ej....evo i mene na Lexikonu....nadam se da će vam se moj blog svidjeti....većinom ćete na njemu nalaziti ljubavne tekstove, slikice, pjesme, stihove, poruke...nešto o prijateljstvu....
Toliko za sada.....do ponovnog posta..... :-)
Evo ovako...kao što znate ovo je prvi post.I kao i uvjek ja ću napisat jakoo kratak prvi post jer nikad neznam o čemu da pišem.Pa ovako...ja sam ovdje zapravo da bi našla punooo novih frendova...tako da bi bilo poželjno da mi se javite ako se ja već nisam vama...
Ref.
Tesko je mislit' na romantiku
slusat' razum i logiku
kad si tako dobar
tesko je glumit' manire fine
samo brijem kak' da te skinem
tako si dobar
Trudim se ostati dama
al' dama izvisi sama
a ti si tako dobar
ajmo ne sad raspravljat'
nemoj me samu ostavljat'
mozda te vodim doma
Vidim da me gledas
s istog mjesta
i to vec cijelu vecer
A bas si secer,
a vjeruj mi inace freakove srecem
Cinis mi se guba, zanimljiv,
a meni je dosadno
I nije da ovo radim inace,
pa izgledam zbunjeno
Malo mi je crnjak,
hvatam zrak, koji mi je vrag
Inace uvaljujem sprehu Trama
zakaj sad imam tremu
Neg kak se zoves,
kaj ima i kam inace izlazis
iz kog si kvarta, iz centra,
isto ko i ja
Koji je tvoj znak,
cekaj pogodit cu, vodenjak
Nisi, steta, al' ne smeta,
ajmo ispocetka
Platit cu ti pice
da mi pomogne uvaljat' price
Kazes svidjam ti se,
i inace volis rapperice
Ma sve je pet,
meni se svidja tvoje lice,
I nacin na koji popunis traperice, haha
Ajmo ne filozofirat', ako mogu birat
Ovdje je raja koma
A ja sam sama doma
Ref.
Dok se penjemo na kat
postaje sve teze izdrzati
biti svetica ko djevica,
jebi ga necu stati
Kog briga kak se zoves
Necu te sutra zvati
Dovoljno je to sto vidim,
i ubrzaj sad
Ti cekas, cekas da,
sve zapocnem sama
Pa da sutra imas stofa,
za ispricat' deckima, haha
Ti nemas pojma,
da volim biti glasna
Kazes to te napaljuje,
onda sam te dobro nasla
Igras cudno, opusti se,
imam sto oces
Ja sam control freak,
bas tvoj tip
Ak nis bar za nocas
Pusti da budem ja,
ta koja te inspirira
Muza i carica,
ak treba rob i gospodarica
Sta tiltas, hej,
kad pocnem pricat' prljavo
Nema natraga ej
i bas me briga
u sto srljamo
Lizi mi vrat, i sapni
sto bi mi sve radio,
dok svira radio
Ko Boris dosta je strofe
hocu korist
Daj sta nudis,
valjda ti ne treba tumac
Ajmo ne gasit' svjetlo
da se mozes lakse snac'
Ref.
Vidno razocarana diplomatski trazim rijeci
Pregrizem jezik da
ne moram iskreno reci
Navlacim hlace, i kontam totalno bed
Spreham pitas me kak je bilo
suzdrzavam se od smijeha
Super, lover man, ispod totalni amater
Kajem se, trebala sam znat'
da je preda mnom blefer
Ne srce, to nije
bilo cijelu noc
I nije bilo do jaja
Bilo je deset minuta
I nisi nis obavio do kraja
Imas predivno lice,
imas smisao za humor
Ajde kupi prnjice,
od sprehe me hvata umor
Okreni kljuc kad izlazis,
nemoj lupat' vratima
Nemam zelje za reprizom,
brijem da si shvatio
Ne znam koliko vas je do sada sudjelovalo u bilo kakvim mogućnostima zarade na internetu, ali ja sam dosta toga probao i, naravno, u dosta toga se razočarao, jer su mnoge takve stvari na internetu prijevara! No, nedavno sam slučajno naletio na sajt na kome se popunjavaju ankete, i to na taj način da klikneš na link, pogledaš neku web stranicu, i onda upišeš što o njoj misliš. Za to ti daju od 1 - 25 dolarčića, i evo ja do sada zaradih 114$$$!
Ako je tko od Vas zainteresiran, link je AWSurveys.com , pa probajte - ništa vas ne košta, a možete nešto lovice staviti u džep!
Whoa, let the sun beat down upon my face
And stars to fill my dream
I am a traveler of both time and space
To be where I have been
T' sit with elders of a gentle race
This world is seldom seen
Th' talk of days for which they sit and wait;
All will be revealed
Talk and song from tongues of lilting grace
Whose sounds caress my ear
But not a word I heard could I relate
The story was quite clear
Whoa-hoh, whoa-wa-oh
Oooh, oh baby, I been flyin'
Lord, yeah, mama, there ain't no denyin'
Oh, oooh yes, I've been flying
Mama, mama, ain't no denyin', no denyin'
Oh, all I see turns to brown
As the sun burns the ground
And my eyes fill with sand
As I scan this wasted land
Tryin' to find, tryin' to find where I beeeeeuhoaoh
Oh, pilot of the storm who leaves no trace
Like thoughts inside a dream
Heed the path that led me to that place
Yellow desert scream
My Shangri-La beneath the summer moon;
I will return again
Sure as the dust that floats high in June
When movin' through Kashmir
Oh, father of the four winds, fill my sails
Across the sea of years
With no provision but an open face
'Long the straits of fear
Whaoh, whaoh
Whaoh-oh, oh
Ohhhh
Well, when I want, when I'm on my way, yeah
When I see, when I see the way, you stay-yeah
Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, well I'm down, yes
Ooh, yeah-yeah, ooh, yeah-yeah, well I'm down, so down
Ooh, my baby, oooh, my baby, let me take you there
Oh, oh, come on, come on
Oh, let me take you there
Let me take you there
Whoo-ooh, yeah-yeah, whoo-ooh, yeah-yeah, let me take you
I don't mind just what you say.
I never heard you, baby, never heard you anyway.
I don't care what you do
just so long as it ain't me and you.
Sly, sly, sly like a demon's eye.
Everything's good, I said, everything's fine.
You don't know, don't know it's the end of your time.
How does it feel to be turned away?
I've known it, baby, almost every day.
Sly, sly, sly like a demon's eye.
I don't need you anymore,
I don't want you, baby, hanging round my door.
You slip and slide round my brain.
You think you're so clever, yeah, but you nkow you're insane.
Sly, sly, sly like a demon's eye.
I d-d-don't mind just what you say.
I never heard you, baby, I never heard you anyway, no I didn't.
Everything's good, everything's fine.
You don't know it's the end of your time.
Sly, sly, sly like the demon's eye,
like the demon's eye.
When the music's over
When the music's over, yeah
When the music's over
Turn out the lights
Turn out the lights
Turn out the lights, yeah
When the music's over
When the music's over
When the music's over
Turn out the lights
Turn out the lights
Turn out the lights
For the music is your special friend
Dance on fire as it intends
Music is your only friend
Until the end
Until the end
Until the end
Cancel my subscription to the Resurrection
Send my credentials to the House of Detention
I got some friends inside
The face in the mirror won't stop
The girl in the window won't drop
A feast of friends
"Alive!" she cried
Waitin' for me
Outside!
Before I sinkInto the big sleep
I want to hear
I want to hear
The scream of the butterfly
Come back, baby
Back into my arm
We're gettin' tired of hangin' around
Waitin' around with our heads to the ground
I hear a very gentle sound
Very near yet very far
Very soft, yeah, very clear
Come today, come today
What have they done to the earth?
What have they done to our fair sister?
Ravaged and plundered and ripped her and bit her
Stuck her with knives in the side of the dawn
And tied her with fences and dragged her down
I hear a very gentle sound
With your ear down to the ground
We want the world and we want it...
We want the world and we want it...
Now
Now?
Now!
Persian night, babe
See the light, babe
Save us!
Jesus!
Save us!
So when the music's over
When the music's over, yeah
When the music's over
Turn out the lights
Turn out the lights
Turn out the lights
Well the music is your special friend
Dance on fire as it intends
Music is your only friend
Until the end
Until the end
Until the end!
When I was just a little boy, ‘bout the age of five
I went to sleep,
I heard my mama and papa talking -
She said
We got to stop that boy, he’s gettin too far out,
He’s goin’ wild, we gotta stop that child.
And I lay there listening, feeling bad -
You know, people, I was feeling bad.
Mama didn’t like the way I did my thing.
The old lady, she didn’t get with that thing.
But my daddy was a sailor, get his head around,
And he said
Boy you got to do it son, get yourself intact,
You gotta love love love love love my baby tonight.
Let me tell you baby ‘bout the death of rock,
I used to be a boy in my home block,
Used to feel alone then I heard some news,
Bunch o’cats got the rockin’ news.
You know I love my rock’n’roll people,
You know we got some fun,
We gonna rock tonight, yeah c’mon…
Rock and roll is dead.
Rock and roll is dead,
Must be something else instead.
You got to lay right down and
Die, die, die, die yeah…
It’s all over baby
That’s it
We gotta go
We had some good times
But it’s gone
It’s all over.
I got a few things on my chest, I got to get ‘em off…
Now listen listen listen listen listen…
Now I don’t want to hear no talk about no revolution,
And I swear to God I don’t want to hear
No talk about no constitution.
And in my frame of mind I am in no mood for
No talk about no… cremation.
The only thing I’m interested in…
I wanna have a good time.
I don’t wanna hear no talk about no riots,
No demonstrations, no cacitritions, no impablermations.
There’s only one thing I want to see…
That’s some dancin’ !
We’re gonna have some fun !
We’re gonna have a good time!
Let’s roll !
O boogie… all night long… yeah…
Rocky little woman be my pal,
Gonna be the fool, gotta deep-dap-doo,
You gotta love, love, love ya baby little lotta-gita-do.
Yeah c’mon…
Yeah, wait a minute, wait a minute, wait a minute
Wait a minute !
Now listen here people !
I’m talkin’ about the death of rock and roll,
And who killed it.
I’m talkin’ about the blues.
I’m talkin’ about the news.
Have you heard, have you heard,
Have you heard the word ?
Rock is dead.
Rock is dead.
Now I didn’t want to be the one to lay it on ya sweetheart,
But I used to be a little fellow traveller.
I used to think we had the whole thing sewed up, mama.
Then I realised,
Rock and roll is dying, baby.
I wanna see some fun !
I wanna see some hanging out !
I wanna see my people
Non-political
Arithmetical
Transcendental
Irathamadental
Coolambindang bupalookanimbo… !
Are you ready ?
Are you ready ?
Are you ready to sing the blues my baby ?
Yeah, I like it real slow,
I like it real bad,
I like to get myself together
I love to hear you get undressed -
Naked woman, out of doors,
I don’t care how loud you snore.
Sun goin’ down, way out on the sea,
Here she comes, little girl, gonna set me free.
Alright c’mon, now… one more time…
Yeah…
Train a’ride - - - sixteen coaches long
Train a’ride - - - sixteen coaches long
Well I got my baby,
Gonna get on the train and run, yeah…
Well that big black train gonna get my baby,
Big black train,
Yeah the big black train gonna get my love,
Gonna take her, gonna hug her, gonna… whoa !!
Gonna love, love, love, love a dingo yeah…
Big black train.
Now when I got home,
I heard my daddy say,
You want a little piece ?
Do you want a little peace ?
Do you want a little soul ?
Do you want a little soul ?
I could not help myself, I could not help myself,
I could not help !
Help ! Help !
I’m dyin’ ! I’m dyin’ ! I’m dyin’ !
I’m die - die - digadigadoohdah whoa !
It’s over !
It’s over !
Have mercy !
Have mercy !
Have mercy on your poor son !
We had some good times.
We had a few good times.
But
Those good little times - you know where they are ?
They’re absolutely, positively under the ground.
And
As long as I got breath, the death of rock
Is the death of me,
And rock is dead
Well, we’re dead… alright… yeah !…
Pocinje
novi skolski dan.Jedva cekam da vidim stare drugove i drugarice.Ja bash
volim skolu..Pozz i PuSaAaAaAaAa za Billa i Toma iz Tokio Hotela!
OH MEIN GOOT!!!
...MOJ MECKY
Srecan nam Billow i Tomow rodjendan!!!!!!!
E owako!Drago mi je shto bash na owaj dan sam naprawila nowi
blog(hm....po milioniti put...LoL)!I sada mislim da cu pisati
chesto!Danashnji dan je po meni weoma tuzan dan jer ipak nije mi bash
drago shto oni(tom i bill)postaju punoletni!Ipak drugachije je to...ja
sam TH zawolela kad su takoreci bili klinci i sad mi je teshko da se
priviknem na to da su oni bre ODRASLI!Ja Toma obozawam i mnogo me je
potreslo to sa francuskinjama ali jednostawno znam da ni to nece wechno
trajati shta god da je u pitanju,to i nije tolko strashno meni kao
njihowo punoletstwo....
Nego boze kako swe owo zwuchi uzasno ozbiljno i dosadno....i ja ga
pretera sa mojim filozofijama....strashnooo...Ioak danas ne treba da
budem tuzna jer ni oni sigurno nisu!Poshto je njima srecan dan danas i
meni ce biti!!!
~!Tom i billl srecan wam rodjendan i wolim was najwishe na swetuuu!~
evo ovako neznam od kud da pocenem...u subotu je bio od mihaela
rođendan(frend iz razreda).bilo je super!!!!!slavio je u nekom
zabavnom studiu smile(fora igraonica).i naravno cim smo dosli svi su
decki i neke cure su navalili na playstatchn(kako se to vec pise.nemam
blage!!!).a mi(tea,ja,sara,ivana j.)smo isli pjevat(tamo ima neka mala
pozornica za pjevat,plesat itd.)i onda smo se poceli svađat ko
ce bit prvi.sara i ivana j. su isle prve pa su se pocele svađat
ko ce uzet onaj mikrofon koji se bolje cuje!!!!naznam kaka je tocno
zavrsilo ali su odlucili da ce jednu pjesmu ivana j. a drugu pjesmu
sara na jacem mikrofonu.dok su one pjevale ja i tea smo isle igrat
odbojku(ima tamo dvorana za igranje)ali nismo igrali na bodove,a da smo
igrali 100% bi me pobjedila jer ona trenira odbojku,a ja ne!!!!i
naravno dosadilo na je igrat odbojku,a one su jos pjevale!!!!onda smo
isle igrat kosarku i tea me je pobjedila 21:20 shit!!!!!!!!!napokon su
zavrsile!!!!!!alelujaali meni se nije dalo pjevat pa smo isli igrat
twister(ja te,mirela i ivana j.).mirela je samo vrtila!!!!ja sam prva
ispala jer sam se previse zapetljala!!!hehe!!onda su ivana j. i tea
igrale same!!!i pobjedila je ivana.j!!!!mirela i neznam tocno ko jos su
na kompu igrali simse i napravili su obitelj savić(tako nam se
preziva profa iz tjelesnog,a nju svi mrze jer stalno nesto sere.nesto
pogrijesis odmah 30 trbusnjaka!!!luda baba)ovako su napravili:ona se
zvala anđelka(pa tako se i zove),kcer joj se zvala srolja,sin
joj se zvao sroljo a moz stribor!!!!!(bravo za mirelu.ja mislim da je
ona napravila tu obitelj).onda smo isli zderat pizzu.bila je fuj!!!!!pa
smo isli zderat tortu i narvno isli smo se slikat(ja to mrzim)!!!!!ovi
nisu niti pojeli tortu i odmah su se vratili igrat!!!!!i ja sam isto
otisla jer ja ne volim nikakve kolace,torte itd:!!!!isli smo onda
doma!!!!!!!!!!u ponedjeljak nije bilo pola razreda u skoli svi su bili
bolesni!!!!ja sam jedva dosla u skolu!!!!i ja sam se razbolila!!zato
necu isc u skolu do ponedjeljka.jedino sta je lose je to sta me sve
boli!!!!!IMAM BRONHITIS!!!!!!!!!!!!!!!!JADNA JA!!!!!!!!e da zaboravila
sam jos napisat da cu mozda uskoro dobit psa!!!!!!!!!maltezera!!!jedva
cekam !!!
Billova nova tetovaza..
Ei ljudi ja saznala da Bill ima novi tetovazu..Jooj divna je..vidite.
JOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOJ kako je cuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuteeeeeeeeeeeeeee
Jooooooj Billy zasto places??
Sreco moja..
Kako je samo sladak..
♥BILL KAULITZ ♥
Tokio Hotel
♥BILL KAULITZ ♥
Tokio Hotel
..♥Tokio Hotel♥..
Interw iz Italije!
-Da li wam je owo prwi put u Italiji?
Bill: jok,pa,bili smo owde na odmoru nekoliko puta pre,Tom i ja smo bili pre owde ali je to zaprawo bilo pre dosta wremena
Tom: Aha.
Bill: PA bili smo weoma mladi tada ali moram da kazem da mi je owo
jedna od omiljenih zemlji,najwise zbog hrane,znate? Ja sam totalni
pizza i penne freak i zato uwek uziwam kad sam owde. Imamo dosta odmora
u Italiji!
-Recite nam nesto o wasem iznenadnom uspehu
Bill: da,to je totalno ludo. Jos ne mogu da se priwiknem na to da mi
ljudi stalno pricaju "Prodali ste 3 000 000 cda",boah. Mi smo trenutno
weoma uspesni u mnogim zemljama i sada nam je na baneru ispisamo
EUROPEAN TOUR i mi smo uprawo zawrsili tu turneju-i ja i dalje ne mogu
da werujem da smo zaista mi ti ljudi koji su postigli swe to i to je
jos totalno nerealno za mene,swaki put kad procitam nesto tako ja
totalno odlepim od srece i pomislim "kao je strawa sto swe to mozemo sa
iskusimo sada"!
-Nesto o wasem imenu i njeogowom odnosu na Japan(stwarno su dojadili wishe sa owim pitanjem)
Tom: da,pa,zasto Tokio-errr...pa, mi smo se pre zwali
‘Devilish’ ,imali smo drugo ime i tada nas nije bilo briga
za to. Bili samo,kao, ‘okay, Devilish zwuci dobro,hajde da uzmemo
to ime i,erm,kada smo bili u studiu,odlucili smo da izaberemo nowo ime
koje nam bash odgowara i koje je cool. Tako smo se setili Tokyja zasto
sto smo swi mi weoma urbani ljudi i Tokyo je urban grad sa cool imenom
i,erm,zato je Tokio a Hotel...izabrali smo Hotel zasto sto je nase
konstantno prebiwaliste sada,pa...pa,hoteli,to nam je kao neka wrsta
domowa sada i kada swe sklopis zajedno ispadne Tokio Hotel i to se
uklapa.
-O albumu na engleskom
Tom: Te pesme na engleskom,pa,taj Scream album(jadan se skroz pogubio
J),err,kakogod,to je bila jedna od nasih ideja zato sto mi zaista
obracamo paznju na sadrzaj nasih stihowa i bili smo kao,mislim,samo smo
posmatrali sa nase tacke gledista i bili smo weoma lenji kada se radi o
drugim jezicima,mi jedwa da pricamo neki drugi jezik pa smo swe to
sacuwali za nemacki,erm,"pa hajde da snimimo nekoliko pesama na
engleskom tako da ljudi u drugim zemljama koji su jenji kao i mi mogli
razumeti" i tako nam je to palo na pamet. Pa,to,bilo je weoma cudno
Bllu da pewa swe to ali je na kraju swe ispalo dobro. Weoma smo
zadowoljni albumom i da,to je razlog zasto smo ga uradili.
-O poruci wasih pesama
Bill: To je zaista pomesano...mislim da nije moguce da swe swedemo samo
na jednu poruku. Swaka pesma ima swoju poruku i swaka pesma prica
razlicitu poruku,ja cak ne znam kako to da objasnim u jednoj recenici.
Rekao bih da je sa nasom muzikom wazno da se odmorite uz swaku pesmu i
da obratite paznju na text.
-Bendowi koji was inspirisu
Bill: Mislim da je Tokio Hotel poseban zato sto smo mi swi weoma,weoma
razliciti kada je to u pitanju. Imamo Gustava koji slusa Metallicu puno
i to...
Tom: (mrmlja) Juschti…
Bill: On,na primer,slusa samo Hip-Hop ,nemacki Hip-Hop,a ja,ja slusam puno bendowa kao Green Day,Placebo i Nenu i tako to i ...
Georg: Oasis.
Bill: Georg obozawa Oasis,da,i to je zaista,i misli da je swe u tome.
Mi nikada ne pokusawamo da orjentisemo jedni druge i samo da kazemo
"zelimo da swiramo samo na nemackom" ali ja mislim da je to podswesno.
Mislim da su swi podswesno insprisani necim drugim i uticajem nase
muzike ali ipak,mi uwek prawimo nasu muziku originalno od pocetka i
nikada nismo pokusali da tako kopirami nesto ili nekoga.
-Swiranje uziwo
Bill: Yeah,to je skroz bitno. Mi smo uwek swirali uziwo,od samog
pocetka i najbolja je stwar ici na turneju i swirari na ewropskoj
turneji,zar ne? Pa to...to je najbolja stwar,zar ne? Zato pocinjes
owima da se bawis uopste. Kao,interwjui,snimanja i te stwari,to samo
dolazi i prolazi ali,erm,stwarari muziku,stajati na bini i swirati
uziwo,to je ono oko cega se swe wrti za nas i zato swe owo i radimo.
Uwek smo zeleli da swiramo ispred puno hiljada ljudi a sada mozemo,sada
stizemo do mnogo,mnogo ljudi i to je brilijantno!
-Najcudnija stwar koju wam je fan naprawio
Tom: erm,najcudnija stwar koja nam se desila,mislim,moram da kazem da
ima puno stwari,pocewsi od kilometrima dugih fan pisama koja su welika
kao kad bi spojio swa sela(?) iz kojih smo zajedno,da,do iznosenih
patika(zasto bi to iko poklanjao?),pesama i poezije koju fanowi sami
pisu,dobili smo puno stwari do sad...
Georg: Pokloni...
Tom: Da! I,a tu je i jedna stwar koja nam se desila pre neki dan,sedeli
smo u kolima i gledali smo kroz prozor kad se pored nas wozio jedan
auto potpuno dizajniran u Tokio Hotel fazonu,i to je bilo skroz cudno
zato sto je dewojka koja je wozila kola stalno gledala u nas swe wreme
i zamalo se nije zakucala u kola koja su bila isperd nje,ali stwarno
nam se puno cudnih stwari desilo. Fanowi uwek smisle nesto nowo.
-Najcudnija stwar koju ste ikad procitali o sebi
Bill: oh! Pa,mislim da je generalno receno puno stwari,mislim,u
poslednjih nekoliko godina je swasta pisalo po nowinama i ako odes na
net i ukucas swoje ima pojawi se brdo stwari koje se dopunjawaju swakog
dana a mi sigurno nemamo wremena da stalno dajemo toliko interwjua.
Georg:er,onaj clanak kad su napisali da si mrtaw...
Bill: daaa,secam s toga! Bio je taj jedan clanak o tome da sam ja umro
i samo sam sedeo tako i citao i rekao sam nesto kao,*da,Bill
mrtaw...*,bilo gde i kakogod i to,to je bilo zaista cudno. Pa...
Tom: Dobili smo los publicitet kada su izasli naslowi da je neko
umro(ono na koncertu,ma znate)...mislim da smo objasnili to do sada...
Prewodilac: U Italiji,ako neko kaze da si mrtaw,to ti donosi srecu!
Bill: Stwarno??? Tako je?? Odlicno! Zasto sto sam ispustio ogledalo i
to znaci da ces biti nesrecan sest ili sedam godina i mozda ce ta stwar
sa smrcu poklopiti to ili nesto tako...
Tom: Nema weze zato sto ti ne upraznjawas sex i owako i onako(uf.................xeexexe)
(tom umire od smeha)
Georg: Mozda on i ne,ali njegow brat redowno!
-Skola
Bill:erm,pa, Georg i Gustaw su wec zawrsili skolu,i oni su na zalost
izasli iz tog sistema i Tom i ja smo odustali od skole na dwe godine i
sada idemo u neku wrstu internet skole. Otprilike swe pocinjemo iz
pocetka i to radimo kao posao na internetu,i-
Tom: I sada se to wuce...
Bill: Da, moram da kazem da je to bukwalno stalo sada kada imamo 24oro casowni posao,ali,erm,dajemo swe od sebe!
-Susreti sa fanowima
Bill: Da!!! Da,weoma smo srecni zbog toga narawno,i stwarno je
otkaceno,i jos uwek smo u fazonu *aaah dokle smo stigli* i swe sto smo
radili sa fanowima je do sada bilo stwarno strawa. Sada se najbolje
prowodimo u ziwotu,mislim stigli smo cak dowde da widimo swe nase
fanowe i narawno weoma nam je drago zbog toga!
-Festiwali ili koncerti?
Bill: Paaaaa,mislim da najwise wolim nase koncerte narawno,tu su samo nasi fanowi i ljudi koji su tu zbog nas i-
Tom: To su dwe totalno razlicite stwari.
Bill: Da,totalno se razlikuju i ne mogu da se uporede ali mislim da je
nasa turneja nesto nezaborawno za swe i mi se na turneji super
zabawljamo a festiwali su otkaceni. Nastupanje za wreme leta kada je
wreme zaista lepo,swiranje na otworenom je zaista sjajno!
Jučer sam bila vani..a ono bilo je dobro,i tak..a ono..nismo išli do AVigora..neg smo otišli sam do centra i tam je bila rulja i sve to :)...Ja i Ivana smo negdje oko pol 9 krenule...srele Cellu i Ninu,pa se zaebavale s njima..pa smo otišle do Vrčkovića,Nikolićke,Ivone,Sare,i te ekipice... malo bile s njima... i tak.onda je došla moa mala Kowačka... i lijepo smo se izljubile,i upoznah neku trebu...Krzna iliti Valentina:)... ma zakon bilo i s njima... zaebavali se,ma mrak..al nie bilo baš dečkiju..eh jbg :(Onda smo nas dve otišle do Marina,Ace i jednog tipa...Jero se zove... bili s njima... treali otić do Avigora...al nam se nie dalo,pa si ja otišla malo cuge kupit..oni nisu htjeli,heh..papci xD...ma zezam se ja.Pa ovi bili gladni,pa otišli do MCD-a,ja,Marin i Ivana...:)... kupila si ja neki MCSundae..tak neš:)... Nda..pa se vratili u centar... ovi me zaebavali da sam pijana,a nisam bila...pa smo gledale photosession... curke naše su se slikale tam..a bile su slatke hihi =)...i opet nie bilo dečkiju,kmeeee.... al doro...iovak i onak je bilo suppper:).. pa opet otišle nas dve do Celle i Nine,i s njima se trgale..koi je to looom bio... Nije za javnost :P... ... ne sjeČam se više...lool,jesam li ja to bila stvarno pijana?... Ma neee.hihi :)
Želim otići iz ovog grada
jer moram pobjeći od ovog smrada
ne želim gledati frustrirane face
što 5-6 puta dnevno svoju stvar u nesvijest bace
Želim ići u švabiju
ja želim snimat pornografiju
za mene to je prava stvar
želim postati porno star
Kad s njih skinem sve šarene maće
pokazat ću vam svima što kriju moje donje gaće
kak popravim frizuru ispod pupka
pokazat ću vam svima svoga malog čupka
I zato mi nema tko što reći ni kazat
ja trebam samo radit naprid-nazad
za mene to je prava stvar
ja ću postati porno star
treblebass kreni sa mnom zadnji put vjeruj mi daleko od mraka bolje ćemo znati ništa nije teško naša lica još su lijepa zatvori mi oči neka kraj nas jure, nek se lome prsti idemo na ples i svijet je opet mlad i samo šuti gdje su bile riječi kad nije bilo nade za nas samo dugi dani nestali u tami gdje ništa nije važno raširi ruke ruke su ti snažne upri iz sve snage, nek se cijedi znoj nek koža pukne mi idemo na ples i svijet je opet mlad udahni zrak koji dolazi sve je gotovo i mi smo spašeni naša lica još su lijepa zatvori mi oči neka kraj nas jure, nek se lome prsti idemo na ples i svijet je opet mlad
Kako možete kupiti ili prodati nebo ili toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nas sačuvati tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju, ali to nije lako. Jer zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teće rijekama i brzacima nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanje mog naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu bi dali svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove svojih otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit požderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova proljeće ili drhtaj krilca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može ćuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovima. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah- životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek izgleda kao da ne opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. Ako vam prodamo našu zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar to je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati ponudu. Ako odlučimo i prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate učiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite svojoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što mi učimo našu da je zemlja naša majka. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja objedinjuje obitelj. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost je jednaka za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga. Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijelci također trebaju prolaz; možda brže nego sva moja plemena. Zaprljajte vaš krevet jedne noći i ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški su zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
Gledam u tužnu jesenju noć
s pokisle grane lišće odpada
u daljini čujem muziku neku
i pitam sebe, gdje li si sada
Ja svakog dana proklinjem sebe
zašto te drugom prepustih lako
pjevao sam pjesme, nado se boljem
i bezbroj puta uz gitaru plako
Nisi me voljela u ono vrijeme
a ja sam želio samo jedno...
sad kada nismo ni mladi ko nekada
dođi da ostarimo zajedno...
Da li još pamtiš ljubavi moja
kako smo ruže zajedno brali
gdje li si sada mladosti mojaaaa
zašto su tebe od mene ukrali
... Achtung, achtung
Ein animalischen sex
mit die zwei Penzioneren
Sport und elegantisch
Oder extravagantisch
Atentione, atentione
Für die grosse Erection
Liebe Penis, liebe zwei
Liebe sex abnormal
Nisi me voljela u ono vrijeme
a ja sam želio samo jedno...
Nisi me voljela u ono vrijeme
a ja sam želio samo jedno...
sad kada nismo ni mladi ko nekada
dođi da ostarimo zajedno..
Teško je odgovoriti na ovo pitanje dok to zapravo ne osjetiš na svojoj vlastitioj koži. Iz iskustva znam da znači mnogo, više paziš na sitnice na koje nisi prije toliko obračao pozornost, postaješ prisniji sa svima , a ponekad i odbijaš sve oko sebe. Najbolje je prihvatiti iako je teško i nastavitit živjeti dalje. A uspomenu čuvati u sebi i nikada zaboravitit. Ovo je tek prvi dio mog memoara sačekajte par dana imati čete što za čitati. Pozdrav
ciaooooooooo
iimam super dečka iz splita...
Uskoro če škola šta baš i nije dobro...
komentirajte mi
bila sam s prijom jučer u zoraće bilo je super i upoznala san njenog dečka samo nažalost nisan njegovog rođaka...
Hej, ekipa! Već neko vrijeme radim portal o japanskom stripu i animaciji (na engleskom jeziku).. Danas sam upravo dodao nove sadržaje, pa ako ikoga zanima, može pogledati na www.animanga-hr.info i javiti mi svoja razmišljana i komentare o sajtu. Tko želi može se i učlaniti pa upasti u nagradnjaču gdje se dijeli jedan odličan anime DVD set.
Volio bih znati koliko vas zna za mangu i anime i kako vam se sviđaju?
29.7.07.. Neznam sta mi se
desava i zasto sam u ovakvom stanju,zasto sebi dopustam nesto sto nebi
trebao...Znam da svaki put kad je PUN MESEC poludim i nesto se probudi
u meni ,nesto jako sto ne mogu da kontrolisem!!!
U sebi imam nesto sto ne-znam da kontrolisem sto zna i da bi mogao i
sebi i osobi do koje mi je stalo da naudim...Pravim ispade i ispade,ja
to nezelim.U meni se uvek nesto javi ta neka neverica i strah-strah!!!
NE zelim tako nesto od sebe bio sam tako cool a sad,a sad nesto poput
PUNOG MESECA...
Mogao sam da prepostavim da on uvek igra glavnu ulogu u meni kad se
pojavi.Kao i veceras osecamo sam ga u sebi ,tako da sam i potvrdio to
kad sam veceras izasao napolje i ugledao ga!!! Gledao sam pravo u njega
kao vecnost da je trajala,a ne samo par minuta...Juce sam ga primetio
daleko negde po danu i osetio sam ga u sebi,ali nisam davao znacaja da
je on vec mene uzeo k'sebi.Tako nesto i u BELGIJI mi se desavalo dok
sam boravio tamo.Sve dok nisam na kalendaru provalio kada se i u koje
vreme pojavljuje u toku meseca i godine,tada sam i nekako mogao da ga
iskuliram i sopstveni um da prilagodim svome telu i ostanem smiran.
Ali ovog puta sam totalno zaboravio na njega i on me je uhvatio po svoje.
Zato iz sebe nemogu to sad da izbacim sve dok je on prisutan.
Sto je naj gore povredio sam osobu te veceri do koje mi je stalo,to zelo nisam,to nisam bio ja to je bio on PUN MESEC!!!!
Jeste li za test? U nastavku je test Dr. Phila (onaj s Oprah!)
Njegov rezultat na testu bio je 55, a Oprah 38). Kazu da je test dosta tocan, treba vam samo dvije minute.
I vi ucinite tako. Nemojte unaprijed gledati rezultate!
Nitko osim vas nece znati vase odgovore na pitanja.
Uzmite olovku i papir.
Test je navodno dosao iz kadrovskog odjela jedne od velikih korporacija, a sluzi im za bolje upoznavanje svojih zaposlenika i kandidata.
Radi se o 10 jednostavnih pitanja.
Uzmite olovku i papir i zabiljezite slovo odgovora.
Kad zavrsite upisite svoj rezultat u subject maila i posaljite prijateljima.
===========================================================
1. Kad se osjecate najbolje?
a) ujutro
b) poslije podne i predvecer
c) kasno navecer
2. Kad hodate, hodate...
a) dosta brzo, dugim koracima
b) relativno brzo, sitnim koracima
c) ne bas brzo, uspravne glave, gledajuci ispred sebe
d) ne bas brzo, sagnute glave
e) vrlo polako
3. Kad pricate s ljudima
a) stojite prekrizenih ruku
b) imate sklopljene ruke
c) jednu ili obje ruke drZite na bokovima
d) dodirujete ili gurkate osobu s kojom razgovarate
e) igrate se sa svojim uhom, dodirujete bradu ili uvijate kosu
4. Kad se odmarate, sjedite...
a) savinutih koljena, noge su opustene jedna uz drugu
b) prekrizenih nogu
c) ravno ispruzenih nogu
d) na jednoj nozi savinutoj ispod vas
5. Kad vas nesto uistinu zabavlja, reagirate
a) glasnim smijehom
b) smijehom, ali ne glasnim
c) tihim smijuckanjem
d) sramezljivim smijeskom
6. Kad idete na tulum ili neko drustveno okupljanje...
a) glasni ste pri dolasku, tako da vas svako uoci
b) dolazite nezapazeno i gledate uokolo u potrazi za poznatim ljudima
c) potpuno ste neprimjetni i pokusavate da vas se ne zapazi
7. Jako ste se udubili u nesto, vrlo ste zaposleni i netko vas prekida jeste li
a) sretni zbog prekida
b) krajnje ste iznervirani zbog toga
c) negdje ste izmedju te dvije krajnosti
8. Koja vam je od sljedecih boja najdraza?
a) crvena ili narancasta
b) crna
c) zuta ili svijetlo plava
d) zelena
e) tamno plava ili ljubicasta
f) bijela
g) smeda ili siva
9. Kad ste navecer u krevetu, nekoliko trenutaka prije nego sto cete zaspati
a) ispruzeni ste na ledima
b) ispruzeni ste potrbuske
c) lagano ste se savinuli na boku
d) glavu ste oslonili na jednu ruku
e) glava vam je ispod pokrivaca
10. Cesto sanjate da...
a) padate
b) se tucete ili borite
c) nesto ili nekoga trazite
d) da letite ili lebdite
e) uglavnom ne sanjate
f) snovi su vam uvijek ugodni
BODOVI:
1. (a) 2 (b) 4 (c) 6
2. (a) 6 (b) 4 (c) 7 (d) 2 (e) 1
3. (a) 4 (b) 2 (c) 5 (d) 7 (e) 6
4. (a) 4 (b) 6 (c) 2 (d) 1
5. (a) 6 (b) 4 (c) 3 (d) 5 (e) 2
6. (a) 6 (b) 4 (c) 2
7. (a) 6 (b) 2 (c) 4
8. (a) 6 (b) 7 (c) ! 5 (d) 4 (e) 3 (f) 2 (g) 1
9. (a) 7 (b) 6 (c) 4 (d) 2 (e) 1
10. (a) 4 (b) 2 (c) 3 (d) 5 (e) 6 (f) 1
A sad ih zbrojite.
PREKO 60 BODOVA: Drugi vas vide kao osobu s kojom treba pazljivo postupati, kao oholu, egocentrcnu i izrazito dominantnu osobu. Neki vam se dive i zele biti poput vas, ali vam ne vjeruju uvijek i oklijevaju stupiti s vama u neki dublji odnos.
51 DO 60 BODOVA: Drugi vas vide kao uzbudljivu osobu eksplozivnog temperamenta, impulzivnu, kao prirodnog vodu koji brzo donosi odluke, iako ne uvijek ispravne. Smatraju vas hrabrim, avanturisticki nastrojenim, kao nekoga tko ce se uvijek usuditi pokusati, i tko uziva u avanturi. Uzivaju biti u vasem drustvu zbog uzbudljivosti kojom
zracite.
41 DO 50 BODOVA: Drugi vas vide kao direktnu, zivahnu, sarmantnu, zabavnu, prakticnu i uvijek zanimljivu osobu koja je uvijek u centru paznje, ali koja je dovoljno uravnotezena da joj to ne udari u glavu. Takoder vas smatraju ljubaznom, obzirnom osobom punom razumijevanja koja ce uvijek razveseliti i pomoci.
31 DO 40 BODOVA: Drugi vas vide kao razumnu, opreznu, briznu i prakticnu osobu, pametnu, talentiranu, ali skromnu. Niste osoba koja prebrzo sklapa prijateljstva, ali ste izrazito odani onima koji postanu vaznim prijateljima i zauzvrat ocekujete istu odanost. Oni koji vas stvarno upoznaju shvacaju da je potrebno uistinu puno da se vasa vjera u prijatelja pokoleba, ali vam isto tako puno treba da zaboravite, ako se to uistinu i dogodi.
21 DO 30 BODOVA: Prijatelji vas smatraju savjesnom i pedantnom osobom. Vide
vas kao vrlo opreznu, izrazito briznu osobu, kao nekoga tko polagano i ustrajno radi. Uistinu bi ih iznenadilo da iznenada reagirate impulzivno, buduci da ocekuju od vas da sve ispitujete pazljivo iz svakog ugla, i tek onda - odustanete. Smatraju da je razlog tome vasa oprezna priroda.
MANJE OD 21 BODA: Ljudi vas smatraju sramezljivom, nervoznom, neodlucnom osobom, za koju se potrebno brinuti, koja uvijek zeli da netko drugi donese odluku i koja se ne zeli ni u sto mijesati. Vi ste za njih vjecno uznemirena osoba koja samo vidi nepostojece probleme. Neki ljudi vas smatraju dosadnima. Samo oni koji vas dobro poznaju znaju da to niste.
Ako niste zadovoljni s dobivenim opisom... evo mali vic, da se nasmijete i razvedrite
ČIZME
Teta u vrtiću pomaže obuti čizme djetetu koje je pitalo za pomoć.
On je gurao, ona vukla, a čizme nikako na noge. Kad su obje čizme bile navučene na jedvite jade, teta je bila sva u znoju.
Skoro se onesvijestila kad je mali rekao: "Teta, čizme su na krivim nogama".
I stvarno, bilo je tako. Nije bilo lako ni skinuti čizme, a kamoli
ponovno ih navući. No, na koncu su bile čizme svaka na pravoj nozi.
Mali tada objavi: "To nisu moje čizme".
Teta se ugrize za jezik da ne bi zavrištala.
"Zašto mi to nisi prije rekao?????!!!!"
I uz napor mu ponovno izuje čizme. Tada mali nastavi:
"Čizme su od mog brata. Mama ih je dala meni."
Teta nije znala da li da plače ili se smije...
Nakon novog navlačenja čizme su ponovno bile na nogama.
Teta tada upita: "A gdje su ti rukavice?"
Dječak odgovori: "Pa, ugurao sam ih u čizme ..."
Mojih 10 najljepših žena na svijetu:1.Beyonce 2.Scarlett Johansson 3.Eva Longoria 4 Shakira 5.Jessica Simpson 6.Jessica Alba 7.Barbara Mori 8.Monica Belluci 9.Anna Kournikova 10.Naomi Campbell
I muskarci i zene cesto znaju biti u vezi u kojoj postoje samo jednostrani osjecaji...
U takvim vezama, u zelji da u potpunosti zadovolje partnera, osobe pocinju gubiti same sebe, te postaju ovisni o ljubavi i partneru..
Njihov zivot se svodi na razmisljanje i postupke koji bi se trebali svidjeti partneru.. Gotovo svaka osoba ima svoj primjer kada se gotovo ocajnicki trudila zadobiti paznju i ljubav druge strane.
Svaki zaljubljeni par ima nesto na umu..
Lijepo je biti sa voljenom osobom, lijepo je biti voljen...
Nesto najljepse na svjetu je ljubav..
Ali ljubav moze biti i bolna.. jako bolna
Jedna od najgorih noćnih mora u svakoj vezi je preljuba. Osećanja onih osoba koje su je doživele variraju od slomljenog srca do užasa i uglavnom su zastrašujuće intenzivna. Jer, čak i kada nestanu emocije u vezi, prevara je veliki udarac za ego.
Svi mi u veze u koje stupamo unosimo sebe, svoj karakter, vaspitanje, osećanja, i u zavisnosti od svega toga reagujemo u određenim prilikama. Kada je preljuba u pitanju, sve zavisi od karaktera osobe, da li je ona takva po svojoj prirodi ili ne..
Ako se osoba ipak odluči za preljubu naspram ljubavi, to dosta govori o njenoj ličnosti. Prema mojim iskustvima, u većini veza nisu uspostavljeni ravnopravni partnerski odnosi. Uvek se neka osoba oseća manje vrednom ili odbačenom, što često može da vodi nezadovoljstvu, odnosno preljubi. Tu se postavlja pitanje zbog čega osoba koja je nezadovoljna ne postavlja zahteve svom partneru. Ona to ne radi ili zbog osećaja manje vrednosti ili, što je češće, zato što se plaši da ne ostane sama..
Oprostiti ili ne?
Ako ustanovite da vas partner vara, pitanje je - šta sad? Preljuba je gotovo nemoguća u vezi u kojoj je sve u redu i, iako govori o slabosti partnera, deo odgovornosti je i na vama, bez obzira na to što je on taj koji je pogrešio. Da li će preljuba značiti raskid ili će biti prilika za otrežnjenje, oproštaj ili čak ponovno zbližavanje, individualna je odluka koju morate sami da donesete..
Znas da su male stvari bile dovoljne mi
nisam trazila nikakva cuda od nas
samo korak blize prici sam htela
upoznati stranca u narucju svom
kad si kockar , jedan od najboljih
tvoje su karte uvek dobro skrivene
ista, stara prica dogodi se
kad previse volim, izgubim sve
jos jedan dan
jos jedna noc
dolazi oluja a ti nisi tu
jos jedna suza na licu mom
jer srce luta, trazi dom
(2 times)
znas da su male stvari bile dovoljne mi
nisam trazila nikakva cuda od nas
i oluja stize, pred sobom sve brise
i donosi neka nova svitanja.......
Ovo je priča o dva grada,
priča o 2 puta, priča o dvije ličnosti.
Prvi grad, dan, mlado i
zaniljivo muško lice hoda ulicama grada žureći se na posao, izbjegava ljude i
gužvu, probija se među svijetinom i pritom povlači dim svoje cigarete. Zabijen
je u kaput jer vani je hladno, jesen je. Povlači još jedan dim i baca opušak,
ispušta dim iz ustiju koji se uvlači u pramenove njegove tamne smeđe kose.
Pogled mu je oštar, zima mu udara o lice, obrazi mu se rumene. I dok on tako
hoda ulicama pogled mu prati razne djevojke što mistične, što jasne kao bistri
potok. Gleda na sat, rano je jutro, no ima još vremena, nikamo mu se ne žuri pa
vadi još jednu cigaretu i pali ju. Uvlači novi dim koji se mješa sa svježim
jutarnjim zrakom jeseni. Došao je do stanice i čeka autobus. Na stanici mnoga
poznata i nepoznata lica, neka je viđao prije, a neka vidi tek prvi put. Dolazi
autobus, pun po običaju i ponovo će se morati gurati i boriti sa centimetar
teritorija unutar samoga autobusa. Zrak u autobusu je zagušljiv i osjeti se miris
parfema neke starije gospođe i smrad znoja penzionera koji je krenuo do doktora, a ispred njega stoji cura njegovih
godina okrenuta prema njemu i gledaju se u oči, smješkaju jedno drugome, no tu
staju. Sad je već vrijeme da siđe s autobusa, bliži se njegova stanica, zadnjim
pogledom namigne joj, da joj do znanja da vjeruje da će se ponovo sresti.
Izlazi iz autobusa i vadi još jednu cigaretu. Kreće polako prema zgradi kojoj
je žbuka popucala još pretprošle zime od hladnoće, a zgrada je siva, tmurna i tako
odbojna, a opet tu mu je posao. Ulazi unutra i pozdravlja portira, penje se na
treći kat stepenicama po običaju jer ne voli baš liftove iako se cijeli život
vozio u njima, sjeda za svoje radno mjesto i vadi bilježnicu ispod stola,
zapisuje neke manje detalje pa ju opet stavlja ispod stola. Pali računalo i
pregledava mail po običaju. U međuvremenu ode do aparata za kavu koji se nalazni na dnu hodnika i
naručuje dulju kavu s manje šećera. Pozdravlja kolegu s posla i razgovara s
njom dok se kava radi, zatim se oboje vrate u ured. Stavlja kavu na stol i pali
još jednu cigaretu pa ju popuši uz kavu. Uzima neke spise i kuca šefu na vrata,
ostavlja ih na stolu i odlazi. Već je kraj radnoga vremena, prazni pepeljaru u
kojoj se nalazi 8 čikova i ostavlja ju na stolu. Pogleda sliku na kojoj su on i
njegova davna ljubav koja je otišla iznenada. Oblači natrag kaput na sebe i
odlazi...
Drugi grad, predvečer, mlado
muško lice sa zabijenim slušalicam u ušima i navijenom glazbom šeće se ulicama
grada, lagano na putu prema kući nakon zavšetka svih obaveza, vrijeme je da se
opusti. Dok hoda gradom gleda u pod i oko sebe promatrajući okoliš, ali ne
primjećuje ljude koji ga okružuju. On je sam, one je jedan jedini, on ne
postoji za nikoga i nitko ne postoji za njega. Obučen je u crno crvenu
kombinaciju sa sivom torbom na leđima, izgleda zabrinuto iako nije. Sa svojim
pogledom izgleda zbunjeno pa ga prate neki ženski, a ponegdje i muški pogledi.
Dok hoda prolazi kraj nekoliko cura i u prolazu pogleda jednu u oči, pa se
okrene za njom samo da vidi hoće li se i ona okrenuti za njime. Počinje
razmišljati o svojim neostvarenim ljubavima, propalim dogovorima i nadama,
isčezlim mislima i maštarijama. Iz džepa vadi kaugumu, nije ni znao da ju ima,
mora da je ostala u hlačama od zadnji put kada ih je nosio pred negdje 2-3
tjedna. Spustio se već mrak, a on čeka tramvaj. Kraj njega se nalazi djevojka,
vjerojatno godinu ili dvije starija od njega. Nosi bijelu jaknu i bijele hlače
od kepera, a ispod jakne se nalazi bijela vestica. Izgleda graciozno i
mistično, no opet njemu nedostupno. Jedino što može je promatrati jer bilo
kakav pristup ili krivi pogled i gotovo. No začudo ona njemu prilazi, srce mu
je počelo lupati i pokušava se smiriti, no prolazi pokraj njega i baca smeće u
koš koji se nalazio 3 metra iza njega. Prati njezine kretnje dok se vraća na
mjesto gdje je i prije stajala. Dolazi tramvaj i on ulazi u njega ne obraćavši
pažnju gdje je ona. Ulazi u tramvaj probija se kroz gužvu i prima se za
gelender. Tramvaj zatvori vrata i krene. On gleda kroz prozor i sluša glazbu.
Tramvaj na idućoj stanici malo brže krene i odjednom se netko naslonio na
njega, netko tko se nije nadao takvom startu. On refleksno upre noge o pod i
prihvati tu osobu kad primjeti da je to ona bijela ljepotica. Ona ga pogleda u
oči kaže mu hvala, a on odgovori sa jednostavnom frazom: ma nema problema, ti
zetovci kao da voze krumpire a ne ljude, a ona se nasmije. On mora sići, dok
ona ostaje u tramvaju, pogleda ju zadnji put znajući da ju više nikada neće
vidjeti...
Pa eto... prva stvar koju sam ikada napisao, pisano u totalnoj metafor i to početkom 9 mj prošle godinei, priča se kao i naslov zove Who Am I
Ja sam Edi... student Fakulteta elektrotehnike i
računalstva, dobar dečko kažu, uvjek nađe vremena za prijatelje, iako nesiguran
u sebe gura polako dalje, bedira se zbog gluposti, brine bez razloga, iako ga
nikako neide ljubav mnogi vjeruju da će mu jednom krenuti no on sam u to ne
vjeruje, krade život sekundu po sekundu i grabi što može, uživa u onome što ima
i prihvaća ono što mu se pruži. Ponekad razmišlja previše, ni sam nezna zašto,
pusti glazbu pa počne pisati novi post na blogu... svakim postom bliži se višoj
istini, višem smislu.
Ja sam Edi... lopov.... lopov duša i trenutaka, živim od momenta do momenta
iako ponekad momenat dugo traje, ja sam onaj koji noći nestaje u sjenama
sjećanja i misli, onaj na kojega svi misle a zaboravljaju, onaj koji nestaje.
Ponekad i sam zatvori se u svoj svijet i razmišlja o tome kako preživjeti
sutra, ta sutra je novi dan.
Ja sam Edi... ratnik.... ratnik za svoje i tuđe dobro, oružje mu je riječ, a
obrana mu je vjera, vjera u bolje sutra, vjera koja svaki dan nestaje i postaje
hereza, vjera koja će ga jednog dana ubiti jer neće više znati u što da
vjeruje. On je ratnik koji pokušava objasniti sebi i drugima što je to ustvari
život i zašto smo mi svi tu, on je razlog što mnogima život krene nabolje nakon
što ga upoznaju i nakon toga zaborave, on je onaj zbog kojeg su mnogi
promjenili stavove, onaj zbog kojega mnogi nisu ostali isti.
Ja sam Edi... ljubavnik... ljubavnik vlastitih misli i ideala, onaj koji
vjeruje da je stvoren da drugima uništava ono malo sreće što im ostaje, a opet
uspijeva to napraviti nekako neopaženo, nekako nejasno, mutno...
Ja sam Edi... kovač... kovač snova i slučajeva, kovač svega što nema veze s
ovim svijetom, ono što je tu samo povremeno, kovač zbog kojeg su mnogi ratnici
i vitezovi pali jer nije dobro napravio svoj posao, onaj zbog kojega će mnogi
pasti... on je kovač saboter, kovač koji će uništiti sve oko sebe, on je kovač
apokalipse...
Ja sam Edi... samoubojica... ubio se već mnogo puta no nije uspio do kraja,
svaki dan umire, svaki dan patnja je sve veća, svaki dan će nestajati dok
jednom ne nestane. On je onaj koji ostaje neprimjećen ma da se i ubije među
mnoštovom...
Ja sam Edi... duh... nestao među svom ovom svjetskom populacijom i nitko se ne
pita gdje, zašto i kada... onaj zbog kojeg će svi živjeti u skladu kada
nestane... duh vječnosti
Ja sam Edi... smrt... smrt za sve koje dotakne i upozna... pogleda... Smrt zbog
koje će se svi držati po strani jer neće znati što očekivati... neće znati
idući korak, neće znati idući potez... možda će jednoga dana biti kralj svijeta
zbog svoga straha... vladati će čeličnom rukom smrti i pravde...
Ja sam Edi... student koji više ni sam ne zna što je... nestao je u ovome
mutnom svijetu neprave i nepoštovanja koji ne zna ispraviti i ne zna što
dalje... nestao je i ne zna se vratiti...
Pa eto, odlučio se iz zezancije prijavit i gnjavit sve vas prisutne sobom :).
Eto, nadam se upoznat zanimljive ljude, a možda i nastavim pisat ovaj blog tu... naime imo sam ja blog pa možda i neke od tam kopiram, al nisam napiso ništa na taj blog od 4mj. Za sad bum samo reko nešto ukratko o sebi vama kojima se lexikon ne čita. Dakle 19 god, iz zgb, slušam rock najviše, vozim bicikl, od filmova volim hororce i trilere (koji tamo nisu navedeni il sam ja ćorav, a stavio da imam savršen vid hehe).
Što se pak slike tiče, stara je 1 godinu a znam da izgledam mlađe... ne oči nisu plave nego su sivo-zelene, plave su samo kad sam ljut.
Ako nastavim pisat blog tu ću onda iznosit neka svoja mišljenja i stavove, neće to bit jedan od onih blogova: joj danas sam bio tu i tu, kupio sam si ovo, joj kak mi onaj lik ide na živce i sl.
To me svi pitaju... Nevjerojatno! Ne vidim šta je u tome
čudno; poželjeti mladog dečka. Nekoga kome je sex nešto novo, netko
kome će to predstavljati pravi doživljaj...
Uzbuđuje me
pomisao da nekom tinejđeru ispunjavam snove. Da u meni vidi nešto
nedostižno šta je dobio. Volim kad podrhtava kad ga počnem ljubiti,
grickati, lickati...
Za ovaj tekst sam inspiraciju našao u Platonovom Simpoziju. Rekao bih nešto o onom što je lijepo i o onome što je manje lijepo, a da takvim nužno ne mora bivati kada osobu primijetimo. Naravno, ne bih sada previše ulazio duboko u filozofiju ljepote, nego bih napisao nešto o ljepoti jednostavno i bez previše razmišljanja, pa molim da me ne uzmete za riječ ako se tekst ne bude podudarao s teorijom filozofije ljepote i problemima koje ona sama po sebi nosi, jer ovo će biti čisto imaginarno i slikovito prikazivanje, odnosno izlaganje «problema». Pa da započnem s obrazloženjima na jedan sasvim jednostavan način. Bilo koji dan, radni ili neradni, idete van s ciljem ili ne, dođete do cilja, a to je primjerice u većini slučajeva caffe bar po vašem izboru i primjećujete osobu. Zgodna vam na prvi pogled, kriomice je promatrate. Nakon nekoga vremena shvaćate da vam se sviđa, ali ništa ne poduzimate i odlazite nakon izvjesnog vremena razmišljajući o istoj. Drugog dana ista ili sasvim neka druga lokacija, ali vi i ta osoba koja vam je prethodnog dana zapala u oko je tu, slučajno ili ne tko zna. Imate priliku upoznati je preko kolege, kolegice ili što ti ja znam. Naravno, tu priliku ne propuštate i odmah pristajete jer stvarno ste izludjeli u posljednja dva dana i ne možete je izbaciti iz glave; tijelo, lice, obline, oči, usne, noge i sl. Prilazite k njoj ili vaša «veza» s njom ili njim dolazi do vas te se upoznajete. Prvih par minuta je O.K., zadovoljni ste, polako prelazite na stvar, otvarate se pokušavajući dati do znanja da vam se dotična ili dotični sviđa. A onda hladan tuš. Gluposti i bezvezarije koje su počele izlaziti iz nje ili njega su nepodnošljive, još sa štihom arogancije i umišljenosti ovisi u kojoj je količini ta osoba posjeduje stvarno su smak svijeta. Razočarani ste, ali što je tu je. Sad vas pita da li ste se ikada našli u takvoj ili bar približno sličnoj situaciji? Vjerujem da vas bar polovica jest. Nastavak priče, situacija broj dva. Tako razočarani prestajete razmišljati o njoj ili njemu, osim ako vas nije svojoj arogancijom povrijedila/o pa mu u sebi vračate milo za drago. Ipak, nakon nekog vremena ste opet O.K. i dan ili večer se nastavlja. Prilazi vam kolega ili kolegica broj 2 sa svojom školskom/im i sjedate uz kavicu ili slično. Upoznajete se i sve je O.K., kažete si on ili ona nisu bas nešto ili skoro pa prolaze po izgledu. No, s vremenom shvaćate da je ta osoba s vama potpuno na istoj valnoj, u vama se mišljenje o njoj mijenja, postaje vam više nego ugodno s njom u društvu i stvarno uživate. Sad vas opet pitam da li ste se kad našli u ovakvoj situaciji? Opet kažem sigurno vas polovica jest. E sad bih prešao na malo kompliciranije objašnjavanje nekih stvari nakon što sam vam predočio ove dvije situacije koje su vam više ili manje poznate iz vašeg ili iskustva neke vama bliske ili poznate osobe. Vidite, ono što sam htio reći je to da ono što je lijepo na izgled lijepo ne mora nužno takvim biti, baš kao i ono manje lijepo ili da se izrazim u najgorem slučaju ružno, bivati ružnim, ako me kužite. Stvari na prvi pogled se čine sasvim drugačiji, zato i postoji ona «Izgled vara!» Istinska ljepota je dakle u onome unutarnjem, u duši i karakteru čovjeka. Tjelesna ljepota se godinama gubi, to je svima poznato i to tjelesno nakon našeg života nestaje, ostaje samo mrtvo tijelo, kosti…dakle to tjelesno je smrtno. No duša, duša se s vremenom izgrađuje, mi se s vremenom kroz život gradimo i kako s godinama gubimo onu tjelesnu ljepotu, moramo se truditi da budemo što bolje osobe jer time dobivamo ljepotu naravi, ljepotu naše duše koja tada postaje nešto božanstveno, ono besmrtno koje nakon našeg života. Po tome nikada nećemo biti zaboravljeni, bit ćemo živi i dalje. Zato kada ugledate na vidiku ljepotu, pogledajte malo bolje i uvjerite se da je to istinska ljepota. Nemojte se baš uvijek prepuštati samo požudnim vezama i trenutcima jer oni uistinu nemaju nikakve veze sa istinskom ljubavlju, jer jednom biste mogli požaliti i nakon izvjesnog vremena patiti za tom «ljubavi», no ona se time i ne može nazivati. Zato nemojte sve ono manje «ljepše», odnosno «siromašnije izgledom» od vas odmah otpisati, a za onima naizgled lijepima žuditi i prepustiti se opojnosti onoj što požuda je u sebi nosi, jer istinska ljepota je sasvim nešto drugo. Pozdrav i do čitanja!
Da ne duljim, evo jednog teksta koji sam prije koju godinu primio na mail! Vjerujem da je dosta vas i pročitalo ovu pričicu, no za sve one koji nisu evo teksta:
«Jednom bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao mu je da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan čavao u ogradu. Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio da kontrolira svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu. I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije pobjesnio. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana kojega bude uspio da kontrolira svoje ponašanje, da iz ograde izvadi jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga dana dečko je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao:"Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda vise nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju." Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe. Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih. Pošaljite ovu pričicu svakome koga smatrate prijateljem. Cak i da je pošaljete nazad onome od koga ste je možda već i dobili. Ako Vam se poruke vrate, znat ćete da imate krug prijatelja.»
Kao i mnogi drugi pisci ponekih tekstova i ja ću ovaj započeti s onom «Jednom davno…» Pa da krenem…Jednom davno je čovjek živio sam, a zatim se počeo grupirati u skupine i međusobno komunicirati na razne načine. Tada je shvatio da svijet oko njega i nije tako mali kakvim ga je on zamišljao i da na njemu nije sam.(Vjerujem da se svatko od nas barem jednom zapitao kako bi bilo da smo sami na svijetu barem jedan dan.) Počeo je proširivati svoje vidike i razvijati svoju ličnost, te radne sposobnosti. Tada je započeo vjerovati u nešto bolje, bolje i lakše sutra. Zatim mu je palo na pamet da stvori pismo. I stvori ga da bi se lakše sporazumijevao, te ostavio i prenio saznanja i dostignuća budućim generacijama. Dakle, počeo je vjerovati i u budućnost novih generacija, no ne samo u to, već s vremenom kako se mentalno razvija i u nešto novo poput ljubavi, Boga i sebe. No, sada smo već kod Boga. Da li ste se ikada upitali što je to uopće vjera? Jer sama prisutnost ideje Boga nalaže nam da postavimo i pitanje vjere u Njega? Da li ste se pitali «Jesam li ja sam po sebi na ovome svijetu ili po nekome, odnosno zbog nekog razloga? Da li vam je ikada palo na pamet da možda usporedite pojam vjerovanja i pojam nadanja, pa kada kažemo da vjerujemo da će se nešto dogoditi kao da kažemo da se nadamo da će se nešto dogoditi? Ako ste to ipak učinili i došli do mišljenja da vjera jest nada, kako bismo to onda mogli staviti u kontekst Crkve, odnosno Boga. Po tome kada bismo rekli da vjerujemo da Bog postoji, značilo bi da se nadamo da On postoji, odnosno s pojmom nade ostavili bi rezervu u jednom slučaju ništatstva, a u drugom jeststva. Dakle, ipak bi u jednu ruku ispalo da sumnjamo u Njegovo opstojanje. Ipak, u ovom slučaju ne možemo izjednačavati vjerovanje sa znanjem. Toliko o tome, naravno da su ta dva značenja potpuno različita. Vjerovati znači biti siguran bez rezervno u postojanje nečega ili nekoga, makar mi ne imali znanja o tome, npr. prijateljstva o kojem se jako mnogo raspravlja po forumima, dok znati znači biti a priori siguran u to ili to.(naravno ne u svim slučajevima- u ovom slučaju sam izostavio pojam a posteriori znanja) Svatko vjeruje na svoj način i svačija vjera nije iste jačine, no to ne znači da je moja bolja od Vaše, ili pak Vaše od nekoga trećega. Svaka je vjera unikat za sebe, ako postoji; a vjerujem da postoji u svakome od nas. Život nije lagan i ponekada budemo uzdrmani i vjera nam bude na kušnji, no nesmijemo dopustiti da nas išta pokoleba, jer sve u svemu Bog nam u životu nikada ne daje križeve koje mi sami ne možemo nositi. Uostalom, sve ono što nas u životu ne ubije, to nas ojača. Zato valja ponekada preispitati svoju vjeru i svoje vjerovanje u sebe i bližnje, u ljubav, u Boga. I kada se spotaknete o neku životnu prepreku, razmišljajte pozitivno i optimistično…(pogotovo sada dok ste/smo mladi, a kasnije vrijeme ponekada učini svoje). Ne dopustite da netko ili nešto vodi vas kroz vaš život osim vaše vjere i vas samih, vodite ga na svoj način, baš zato što je vaš i zato što vi imate na to potpuno pravo. Pozdrav i do čitanja!
Evo odlučih se napisati nešto u ovom kutku pa sam došao na ideju da iznesem par textova koje sam prije koju godinu objavljivao na jednom portalu. Nešto malo ću izmjeniti, jer vrijeme radi svoje pa tako i s time je neke dijelove neophodno preoblikovati da bi danas bilo razumljivije za shvatiti. Također, svi kometari i kritike su dobrodošli! Toliko za početak od mene što se tiče ovog, ako bih tako mogao nazvati, uvodnog dijela. Pozdrav i do čitanja!
Nije tako teško boriti se protiv tuđih misli i ideja ali pravi sukob i pravi izazov je kada se čovjek mora boriti sa samim sobom… to je najteža borba. Kako se boriti s onim što želiš, a znaš da ne bi smio, s onim možeš učinit, a znaš da ne bi trebao, kako se boriti protiv svih ljudi i želja i iz te borbe izaći kao pobjednik… kako? To je vrlo teško ali tu ispoljavaju prave čovjekove vrijedmosti, moral, bogatstvo duše i ono što je najvažnije u borbi… hrabrost! Kako je teško kad duša traži jedno, a moral drugo, kada misli idu jednim pravcem, a srce sasvim nekim drugim, kako je teško odlučiti šta je bolje, šta je ispravnije za činiti, a morati zanemariti ovo što želimo i ono čemu težimo. I ponekad se zapitam zašto se jednostavno ne učini ono što srce želi, a ne ono što moral nalaže? Zašto? Pa tako je lakše, zar ne?
Ali to je valjda ono što kukavice vide, a hrabar je onaj 'ko pobijedi sebe, 'ko uspije uraditi ono što je ispravno iako to nije što on želi i 'ko uspije u sebi naći tu hrabrost, upravo tu osobinu koja ga čini čovjekom…
ONDA BITI HRABAR ZNAČI NADMUDRITI SAMOG SEBE,ZAR NE?
Nešto mi se jako piše danas...imam inspiraciju....valjda.... Napokon sam dodao svoju sliku u profil...nije baš nešto...ali eto neka je...
Danas sam inače cili dan nikakav...prvo ujutro neka žega onda odjednom nebo se obuklo u crno i jako zaplakalo.... Obožavam kišu... Odma sam sta uz otvoren prozor i besciljno buljio u oblake i kišne kapi koje su lile odozgo.... Čudim se što mi nije koji stih pa na pamet,,,jer sam obično u takvim prilikama pun inspiracije...pišem pisme, ali već odavno nisam nijednu napisa...mislim da bi bilo krajnje vrime da nešto našvrljam...
Dajte mi VI ljudi malo inspiracije,kad me kiša nije inspirirala valjda vi oćete.....
Jedino se srcem pravo vidi, bitne su stvari očima nevidljive.....
Čežnja me podsjeća da ne zaboravim ono što želim...
Sve će riječi naći smisao kad budem NJOJ stihove pisao....
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.
(M. Selimović)
Sreća ne ovisi o vanjskim utjecajima. Ništa što imaš, ili što činiš
ili tko si, ne čini te sretnim ili nesretnim, bitno je što ti o tome
misliš.
(Dale Carnegie)
Usher pjeva «You got it bad»
My Boo mi se javio i nisam više sad
Ma kome ja lažem
Trebala bi istinu da kažem
Pere me neki feeling glup
Razmišljam o tome da udarim glavom u stup
Da zaspim i ne probudim se više
Pa da na mome grobu padaju kiše
Ponekad se pitam «Bi li bilo bolje da se nikad rodila nisam?»
No na to pitanje odgovor nemam
I tužnim pogledom kroz prozor gledam
Dok kišne kapi padaju na tlo
Negdje u svijetu rađa se novo zlo
Ono bi moglo narušiti poredak u svijetu
Možda i uništiti ovu planetu
No moja stvar to nije
Al znam da više ništa nije kao prije
Nedostaju mi neki ljudi da budu kraj mene
Kad život na gore krene
Nedostaje mi tata moj
Kad se sjetim one noći, oblije me hladan znoj
Suze mi naviru na oči
Ne znam hoću li njegovu smrt preboljet moći
Znam, prošle su 3 godine tužne
Al su ostale neke uspomene ružne
Teški dani provedeni u bolnici
A sada on sniva u obiteljskoj grobnici
Snivaj tata, možda je ipak tako bolje
A ja ću pokušati biti bolje volje
Tata jedno znaj - nikad te zaboravit neću
Zato mi za u buduće poželi sreću
I još jedno znaj
Nedostaje mi tvoj zagrljaj
Tata, volim te..
Dani se vuku ko godine gladne
Ponekad se pitam ima li još nade
Za mene im oje
Sjebani ljudi budućnost nam kroje
Političari rade sranja
Govna jedna, ljudima je dosta praznih obćanja
Bit će love nama kažu
S čvrstom figom u džepu u oči nam lažu
Mercedesi, Bembure i Audii u voznom su im parku
Od silne pohlepe oči im sjaje i u mraku
Dok narod jedva preživljava
Njihov se novčanik iz dana u dan podebljava
Izbori se bliže, za koga li će ljudi glasat
Ma koga god izaberu, radi njihovih sranja im na kraju neće pasat
Pa će biti "Koga smo to izabrali na vlast?"
Dok oni jedu kavijar, mi ćemo kruh i mast
Eto, to je naša bijedna stvarnost
Molim Boga da doživim neku starost
Da odgojim djecu u nadi "Sutra će biti bolje"
Al iskreno, ne vjerujem jer financije samo padaju i idu nadolje
Uskoro ćemo svi biti klošari i žicaroši
DOk će naši političari uživati u raskoši
Svojih vila, kućerina i jahti
A narod će morati sve to da plati
Budućnost nas čeka jako okrutna i mračna
U ovoj državi se više ne zna ko pije a ko plaća
Al dao Bog da te političke gnjide sve svoje grijehe plate
I sve nas u normalu vrate..
Yo dečko pazi ovo
U mojoj se glavi kuje sranje novo
Neka nova rima u igri je sada
Dok gledam kroz prozor kako kiša pada
Maštam o životu u ghettu
Dok moja stara jede kruh i paštetu
Niggeri pjevaju o sranjima s ulice
Kako dobivaju šake u gubice
To im poticaj daje
I svoje rime prenose dalje
Na neke generacije nove
Da mladež vidi kako stvari zapravo stoje
I koji nam ljudi sudbine kroje
Sve više govana pliva po površini
Možda sada netko umire u tišini
Vlastitog doma, ulice ili bolničke sobe
Dok debeli narko bossovi sve pred sobom drobe
Droga je razlog zašto ulice privlače mlade
Sve više ljudi danas masovno krade
Da plate dugove
Ako neće izgubiti udove
Ovo je dokaz da je život na ulici težak
Napraviš li sranje, buraz moraš bježat
Inače će te murja u maricu strpat
Dok ti guliš u zatvoru
Best frend curu će ti drpat
Pa kad ti dođe u posjetu s trbuhom do zuba
Shvatit ćeš koja si zapravo bio truba
Kuja će rodit dijete koje uopće nije tvoje
A ti ćeš ga morat odgajat kao svoje
Život je sjeban i jadan
Što ovom rimom dokazujem
I svoje bijele zube pokazujem
Obraz mi je čist i nemam zašto šutjeti
Neki bi radi ove rime mogli poludjeti
Al boli me neka stvar radi toga
Živio rap i govornička sloboda!
Yo, yo, ajmo gore rukice
Za sve rapperske dečke i curice!
Rap, to je glazba jakog bita
U zadnje vrijeme rapperi izbacuju hit do hita
Rap, to je prava stvar
Pokupi koji pokret i bit ćeš car!
U klubu petkom prava je ludnica
Za 50 Centa zna svaka curica
Pa kad čujete "Candy shop"
Svi vi u kutu ajmo na floor hop!
Ajmo cure, mrdajte te guze
Jer dečki kad vas skuže
Odmah će da oko vas puze
I pićem da vas posluže
A sve te divne sponzoruše
Ajmo proć odavde!
Nije vam mjesto u ovom klošarskom klubu
I da se džabe dajete
Dečki vam neće platiti cugu!
"Yo" rulja viče
Uz rap mjuzu svatko se u klubu miče!
I pred jutro kad se klub polako čisti
Rulja zna da će sljedeći petak doć u isti
Te do jutra uz rap glazbu ostati.
Ekipo, bili ste dobri, al valja poć
Do sljedećeg petka doviđenja
A nekima i laku noć!
Prolazim gradom sa slušalicama na ušima
I pravim se da mi sve štima
U glavi mi se vrti rima
Sretnem frenda i pitam "Buraz kaj ima?"
Buraz odmahne rukom i kaže "Tebe to ziher ne zanima!"
Pitam ga kaj nije u redu
A tad doznam – treba mu popušila best frendu
Treba mu fufica teška
Zato ne vjerujem da je to bila informativna greška
Na čitav svijet buraz je ljut
Čujem nešto mrmlja kao to joj je bio zadnji put
Nije mi jasno što smjera
Al skužih, zla mu je namjera
Kažem mu "Buraz nemoj radit sranja"
Jer murja će kasnije da ga ganja
Pitam se šta će bit
Kakvo li će se sranje dogodit
U to dolazi fufica sa njegovim best frendom
Buraz ga pogodio drito u glavu desnim krošeom
Sve se vraća – sve se plaća
Buraz vadi pljucu iz stražnjeg džepa hlača
Molim ga da prestane dok još nije kasno
On odmahne rukom, kraj je tu – to je svima jasno
Suze mi naviru na oči
Sljedeće scene nikada zaboravit neću moći
Začu se pucanj prvi
Best mu frend pada na pod, a oko njega stvori se lokva krvi
Pucanj drugi i metak pogodi nju
A treći pucanj – to si buraz spraši metak u lijevu sljepoočnicu
Tri mrtva tijela pred mojim su očima
Taj prizor sanjam već noćima
Psiholozi nisu mogli da mi pomognu
A svi ti Praxiteni koje su mi dali će da mi odmognu
Preboljeti taj dan ne mogu
Pa se tu i tamo iz potrebe pomolim Bogu
Sutra je novi dan, možda će bit bolje
Dao Bog da ubuduće ne upadnem u slične nevolje..
Na kraju sve izađe na vidjelo
Mnogima se ne bi svidjelo
Ovo sranje koje ću vam sada reći
Nitko neće preko ovih mojih riječi moć prijeći
Od Dubrave do Španskoga
Svatko kara svakoga
Jebene drolje uništavaju dečke
Pale se samo na skupe Mečke
Minjaci, dopićnjaci i štiklice
Samo su dokaz kako lako daju svoje pičkice
Ma marš kuje jedne
Da samo znate kako ste jadne i bijedne
Dajete se za šugave pare
Za koju godinu će te biti prestare
Pa vas dečki neće niti 5 posto jebati
No lovu će te svejedno trebati
A šta će te onda napraviti?
Noge više širit nećete moći
Jer neke nove drolje u kvartove će doći
Neke nove "nade" će vas pokopati
A vi će te doma sjediti i tugovati
Jer vas nitko više neće ni šljiviti!
Marly pjeva no womano cry
Ja volim te znaj
Dok pišem ovu pjesmu
Mislim na česmu
Iz koje teće rijeka ljubavi
Dok starac grbavi
Žica 50 lipa
A moje srce tebi ovo repa
Evo danas sam se tek učlania na Leksikon.hr..... Jako zanimljiva stranica..A za mene je i počea novi dan...imam neke puste ispte iza sebe a novi je već na vidiku i to u ponedjeljak...ali to je moj najomiljeniji eng. jezik...to bih morao proći... Ovu sam godinu (2.) faksa totalka uništia i nema mi spasa ni sam ne znam kako se izvući.....valjda ću nešto uspit,...jer na mene su se obrušili i mater,ćale,buraz,ujko,ujna...svi koje znam...
No dosta o faksu kojeg mi je onako već preko glave...da htio sam reć da sam na polju ljubavi i dalje neuspješan,tj. još nemam curu.... nije da one mene neće nego sam postao jako zahtjevan u zadnje vrime i ne prihvaćam ni izać na kavu sa svakom...a bunim se kad kažen da neman cure..one mi prilaze a ja na svaku odgovaram hladnim srcem i riječima. Želio bih se opet zaljubit onako kao u srednjoj školi ali ne ide,ali želim i moram uspit...... Hvala vam što ste me poslušali.Pusa svima i pozdrav.
Evo kako je sve to povezano...Sa cajkama koju danas sluša polovina
hrvatske mladeži dolazi i misao ja sam FACA....No da se ja malo
razvežem...
Evo uzimajući moje društvo kao primjer to je cvjetača
narcisoidnih osoba....To je strašno koliko,ne bih to nazvala
samopouzdanjem već samohvalom, oni imaju...Čim se počne razgovarati
ubacuju se u razgovor isprazne fraze poput : "Ja sam savršen!,Ja sam
faca!,Ja sam zgodan i pametan!!...." što u većini slučajeva nije
potrebno...Takve fraze ne samo da frustriraju već zvuče suviše
isprazno...Pa dobro ako si toliko savršen zašto onda moraš naglašavati
svoju savršenost..Zašto to drugi odmah ne primijete...pa nisu valjda
toliko mutavi i zatucani da ne primijete takvo što...Čemu naglašavati
suvišne stvari...Savršenstvo pokazuješ tek kada prihvatiš svoje mane i
njih počneš naglašavati...To ja zovem top formom i nenadmašivim
uspjehom...Svi segmenti govore da nitko nije savršen što je normalno i
prihvatljivo jer da sam svi svršeni dobili bi zaobljenu formu
melankolije društva...Pa svi bi bili isti...To nije bit
čovječanstva...Važno je prihvaćati druge po dojmovima koje si ti stekao
jer sve je to jako individualno i pomalo škakljivo...Nisu svi jednaki
svima.Što je normalno i prihvatljivo.
No da se ja malo nadovežem na današnju glazbu.
Ovako
repertoar večeru u bilo kojem night clubu ili discu su ili cajke ili
loša rock komercijala.Pa to sve treba pobiti...Gdje je nestala dobra
stara muzika 80-ih?!Isčeznula sa trapezicama sve mi se čini.No tako je
to kada su ti se starci drogirali pa si ti upio pare kao dijete...puklo
te i sada cajku slušaš..No i to je opet individualnost na djelu...Samo
fascinantno je to što cajke kao glazba ne spadaju u glazbu već u
zavijanje gladnih mačaka,a što je sva mladež cijeni.Zašto više nitko ne
cijeni stare bendove poput Azre ili grupe Film i Jure stublića,zašto se
svi zgroze na Majke i EKV?!To mi nije jasno...Samo nam prigovaraju zbog
muzike a što li oni slušaju...kada bih morala izabrati između zavijenje
gladne mačke ispod prozora ili neki turbo folk koncert (za čiji bi mi
odlazak davali masne pare) vjerujte izabrala bih mačku ispod prozora.Pa
čak i ona ima nekakav glazbeni tonalitet.
No kao što već rekoh i
zaključih odavno (no morala sam se i ja negdje pošteno izblebetati) svi
smo različiti i pomalo narcisoidni što je u redu.
Dakle ne pretjerivati sa samohvalnom i ogledalima i sve će bit ok...normalno moraš i cajke isključiti...
Pussa svima i voli vas sve vaša Chea
Baklje oko čitavog jezera, opuštena atmosfera, roditelji u šetnji s djecom, školarci koji su slavili završetak školske godine. Kao da je čitav Zagreb sinoć bio na Bundeku. Nakon završetka "Carmine burane" gosti su se samo preselili s druge strane savskog nasipa. Tamo ih je čekao, kako je voditelj najavio, maestro Dražen Zečić i nešto drukčija glazba. No, kada je Zečić zapjevao, svi su brže bolje pohrlili prema pozornici i podignuli ruke, a zabava je tek počela. Zečić je bio gost prve večeri 7. festivala vatrometa što ga je u Zagrebu ove godine prvi puta organizirala samoborska tvrtka Pirotehnika Mirnovec. Sinoćnji vatromet ispucala je ekipa Privatex Pyro iz Mađarske, a za večerašnji vatromet zadužena je talijanska ekipa Parente Fireworks. Za glazbeni štimung večeras će se pobrinuti Gustafi, u šatoru Mirnovec svirat će tamburaši, a Družba vitezova Zlatnoga kaleža pripremila je viteške igre. Pogledajte snimku glavnog vatrometa, na žalost fale zadnje 4 minute zbog tehničkih problema, ali svakako vrijedi ostalo vidjeti: http://www.youtube.com/watch?v=Fq7bHM6aaIQ
Da imam čarobni štapić prvo
što bih napravila pomoću njega je slijedeće - uskladila bih svoje srce
sa svojim (kol'ko tol'ko zdravim) razumom. Jer ako me nešto izluđuje,
tišti i stvara brojne dileme je upravo to - žestoka borba između srca i
razuma. U svakoj situaciji čovjek pokušava slušati razum i čini poteze
isključivo radi opće dobrobiti, kako sebe tako i dobrobiti osoba do
kojih mu je stalo. A nije rijetkost kad na kraju shvatimo da smo,
slušavši razum, ipak pogriješili. Kako znamo da smo pogriješili?
Patimo. Nesretni smo. U bezbroj situacija trudila sam se ostati čvrsta,
kod svake dileme prevladao bi razum iz čistog razloga - nisam htjela
dodatno komplicirati stvar. Nedvojbeno je to da je odluka proizašla iz
pažljivog i dugotrajnog razmišljanja bolja i (možda) pametnija. Ali
zbog tih odluka najčešće ispaštamo mi sami. Ne mislimo na svoju sreću,
na svoje osjećaje. Mislimo isključivo na druge, što oni misle, kako
gledaju na to i strogo pazimo na to da ne postanemo predmet ogovaranja
i osuđujućih pogleda. I nakon nekog vremena, kad se prašina slegne, kad
počinjemo vjerovati da smo pravilno postupili dogodi se ono što nas u
trenutku pokoleba. Dogodi se nagli preokret zbog kojeg počinjemo
sumnjati u svoju odluku. Srce i razum se bore ko smrtni neprijatelji.
Kako uopće možemo biti sigurni da činimo ispravnu stvar, da donosimo
prave odluke? Kako donijeti odluku a da kasnije ne žalimo zbog nje?
Ponekad se osjećamo izgubljeni u tom vrtlogu srca i razuma i shvatimo
da ni samo neznamo što zapravo želimo. Iznenada smo dovedeni pred gotov
čin. Nađemo se na raskrižju između dva puta. Oba puta nas vode prema
nečemu što podjednako želimo. I na nama je da izaberemo. Kojim putem
krenuti? Možda mislimo da nešto želimo, ako smo vođeni razumom, no kad
srce počinje tražiti svoje shvatimo da griješimo. Mislimo da činimo
ispravnu stvar i teška srca se odlučujemo za to jer znamo da je tako
najbolje. Najbolje za koga? Za druge? Možda i za nas. Možda. Do
trenutka kad srce opet počinje tražiti svoje...
mjesecina koja se reflektira od njezinu crnu haljinu stvara srebrenu aerolu povise njezine glave. Bjelim pernatim krilima je grli,kao dar s neba poslan njezin zarucnik. Jedan njegov dodir dovoljan je bio da ljubav njezinu vjecnu pridobije. Poljubcem joj nađe osmjeh koji je krila tisucama godina. I dok su pogledima pricali,sunce polagano se pocme davati nebu. Krila se poput leda topila sto ga je ona vise ljubila. Mjesec je pobjegao i ukrao njezinu aerolu. Svjetlo obasja mu lice te ga ona upita za ime. "kad vec sve znas o meni,zar je ime bitno,ali utazit cu ti znatizelju,u nebeskim svodovima Marko bješe ime moje" ,odgovori joj. Presretna po prvi put njegovo ime prozbori. U strahu od iznanedne grmljavine samo na casak sklopi oci i probudi se u svjetu gdje Marko ne postoji. Gorko zaplace krvave suze. Srce joj slomi te zaklopi oci i vise ih nikad otvoriti nece. Tuga srca njenog joj prizva smrt.
NAPOMENA: svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je SLUČAJNA!
Mišo Kovač...kovač svoje sreće..
jebati se nikad više neće
Kita mu je otpala i ošla u smeće....
.....
Bio je lijep i sunčan dan , MiŠO JE izveo peseka van...
Uto susjedova mačka izleti iz cvijeća...
Mišina sreća, nije bila veća...
Uze pištolj ''Beretu 92''
i povika ''UBIČU TE JA''
mačka leti prema miši...
i sve je bliža mišinoj piši...
......
Mišo Kovač...kovač svoje sreće.
jebati se nikad više neće
Kita mu je otpala i ošla u smeće...
......
Mišo opali u macinu glavu..
al' mačka vješto skoči u travu
Sada Miši krv teče iz piše
reče Mišo ...''Nikad više''
.....
referen se ponavlja....
Iako već postoji web stranica te škole, blog je njena učenička
vizija, a kako sami učenici pišu u rubrici "O školi", blog ima i
podršku ravnatelja. "Ok, ajmo pokušat ponovo.. Ovdje je već prije
postojao zapis, no veli naš ravnatelj, preslužbeno. Onda ću ja vama
ovak ispričat kak je naša škola nastala".
Svi sadašnji, bivši i budući učenici škole mogu uživati u kolumnama
učenika, slušati školski radio, pratiti sportska događanja,
razmjenjivati mišljenja na forumu, pogledati najnovije fotografija sa
školskih događanja ili pak sami pokušati napraviti neki od pokusa iz
kemije ili fizike, detaljno opisanih u rubrici "Pokusi".
Dakle, zanimaju li vas prirodne znanosti, najnoviji školski tračevi
ili vas je uhvatila nostalgija za srednjoškolskim danima, posjetite www.psvprelog.bloger.hr .
Evo ovako moja najdraža grupa je us5 .Počela sam ih slušat kada sam čula prvi put njihovu pjesmu Maria na radiju na nekoj top listi.Dakle u bendu su petorica Richie,Chris,Michael,Izzy ,Jay .Izdali su prvi album Here we go ,zatim nakon toga Here we go new edition ,Come back to me baby cd,In Control - to je najnoviji cd.
There are things you should know
The distance between us seems to grow
But you're holding on strong
Oh how hard it is to let go, oh so hard to let go
I'm waiting for your call and I'm ready to take your
six six six in my heart
I'm longing for your touch and I welcome your sweet
six six six in my heart
I'm losing my faith in you
You don't want it to be true
But there's nothing you can do
There's nothing you can do - Yes, I've lost my faith in
you
I'm waiting for your call and I'm ready to take your
six six six in my heart
I'm longing for your touch and I welcome your sweet
six six six in my heart
How long we have to wait
For our love is fading so slowly
I know it's too late
Oh my god you're so lonely
I'm waiting for your call and I'm ready to take your
six six six in my heart
I'm longing for your touch and I welcome your sweet
six six six in my heart
I'm ready for your call and I'm ready to take your six
six six in my heart
I'm longing for your touch and I welcome your sweet
six six six in my heart
In my heart
In my heart
In my heart
Ovih
dana puno čitam o modi. Gledajući sve segmente te teme shvatila sam da
je to jedan način manipulacije ljudima. Naime nabijaju se modni
trendovi koji sve više rade rugobe od ljudi, a ne upravo ono suprotno.
Iako odijelo ne čini čovjeka, kako bi rekli naši stari,svi mi uz pomoć
kojeg modnog detalja i finijeg komada odijeće super izgledamo. Znam po
sebi. Nekada kad mi pukne stvarno se znam srediti i to opako, a nekada
mi je najdraža trenirka. Ali poanta svog mog ovog blebetanja u prazno
je da ne moraš imati marku da bi bio netko i nešto. Nije važna
vanjština čovjeka već karizma pojedinca. Može meni pred oči doći 10
ljudi isto obučeni, ali ja neću svima prići. Ima ljudi koji jednostavno
zrače nečime pozitivnim. Nikada te neće cijeniti po odjeći neki
normalni ljudi već samo mamlazi koji prihvaćaju u društvo ljude koji
nose marku. Nisi kul ako misliš da sad imaš marku pa će te svi
poštivat. Meni nije niti najmanje važno šta osoba do mene nosi,ako je
osoba na svome mjestu. Mrzim i to iz dna duše ljude koji misle da je
materijalizam zakon.
Da li ćeš biti sretan s brdom modnih krpica i love ,bez svog komada jer te svi odbijaju zbog tvog stava?!?-Normalno da ne....
Da li smo svi djelomično mode žrtve?!?-Jesmo.
Npr .Metalci imaju svoj trend, šminkeri svoj, šmokljani svoj, darkeri svoj, punkeri svoj itd.
Svi se orijentiramo prema nečemu, ali ne težimo svi teškom materijalizmu...
Velikim ljudima je potrebno malo(barem tako kažu), a malima još manje.....
Odijelo nije način kojim ti postaješ netko i nešto već samo pokazuješ koliki si materijalist..
"Bol je isto tako neizbježna
kao i smrt."(Voltaire).
Zašto sve mora boljeti?!Da li je to tako važno da te svaki postupak u
životu na neki način zaboli ili ti se vrati u glavu?!Zašto ništa ne
može proći bez poslijedica?!Kao što se kaže "U svakom zlu nešto
dobro",ali to vrijedi i oburnuto proporcionalno:u svakom dobru ima i
nečeg zla.Pa sad vi recite da nije tako.Svaki naš dobar,barem za
nas,postupak ima neko zlo za poslijedicu.Nikada ništa nije savršeno.Ali
zašto je to tako?!Možda zato što je čovijek donekle i mehanička
naprava?!?Iako nemamo žice i napajanje užasno smo robotizirani.Ali
zašto?!Da li je to samo odraz naše neljudskosti ili našeg visokog
mišljejna o sebi?!Ili je to možda jednostavno tako?!Tko će znati.Nismo
svi jednostavno isti,svi mi imamo svoja mišljenja i svoje pravo na
drugačije stajalište života.Kako bi to izgledalo da smo svi isti-ne bi
izgledalo.Čemu se truditi raditi dobro kad je zlo neizbježno.Uvijek
ćemo nekoga povrijediti ili što je najgore možemo sami sebe dotući.Isto
tako je da ti kroz život pokušavaš izbjeći smrt.To je namoguće,jer smo
svi rođeni da umremo.Prije ili kasnije svi ćemo napustiti ovaj svijet i
otići svojim putem.Da li je to raj ili pakoao ili možda čak zagrobni
život nećemo saznati sve dok ne izdahneo.Tako je i s postupcima koje
radimo.Neznamo što im je poslijedica i nećemo saznati sve dok to ne
napravimo.
Ali bilo kako bilo život je jedan i treba se truditi iživjeti ga maksimalno i tek ćemo onda saznati čemu sve i tko smo.......
Večeras me jedna poznanica iznenadila kad mi je rekla, da bi makar na jedan dan u životu voljela biti ja....Na moje iznenađeno zašto, dala mi je odgovor, koji možda u tom momentu nisam očekivala.....Rekla je da bi voljela biti u mojoj koži, jer smatra da živim 200 na sat....Na moju upadicu da to može svako ko želi, ona mi je rekla da nisam u pravu....Ne znam ja imam osjećaj da jesam, ako želiš živjeti punim plućima, onda moraš i puno riskirati, jer ima jedna koja kaže ko ne riskira taj i ne profitira....Ne znam ja to posmatram ovako, ne mogu ja očekivati da moj dečko non stop čini sve za mene a da ja sjedim i sve to ravnodušno posmatram....Ili ne mogu očekivati napredak u karijeri ako se ne trudim nimalo....Imala sam osjećaj da ta osoba još živi u oblacima i da misli da će joj sve u životu doći s lake strane, ja ne tvrdim da nema i takvih, ima ali vrlo malo u većini slučajeva to su rijetki sretnici....Svi uspješni sa izgrađenom karijerom ili dobrom vezom, mnogo toga žrtvuju, ali na kraju sve je to stvar individualnosti....Jednostavno postoje ljudi koji su rođeni fighteri ili ne.....
Kako te samo želim, tu pored sebe, da te zagrlim i da u momentu kad naslonim svoju glavu na tvoje grudi čujem zvuk srca.....Tvoj smjeh je poput najljepše melodije koju čovjek može da zamisli, čak i tvoja šutnja je privlačna jer me natjera da se zamislim....Ne u nekom negativnom kontekstu....Uživam dok slušam tvoje disanje i kad pokušavam uskladiti ritam svog disanja s tvojim, ponekad je teško, ali kad uspijem osjećam se jako sretno, ljudi su čudni, ponekad imamo megalomanske želje a nekda tako sitne poput ove uskladiti dva disanja u jedan ritam....Onima koji to nisu probali uraditi izgledat će blesavo, ali će zato oni koji su to probali učiniti, znati koliko to može biti teško.....Uživam u tvojoj blizni, nebitno da li sam u tvom zagrljaju ili pak sjedim pored tebe i šutim.....Djeluješ na mene poput nekog sedativa, osjetim se tako smirenom, sretnom, bez obzira na to što mi se dešava u životu....Imam osjećaj da si ti moja mirna luka, u koju ne dopiru vjetrovi i oluje, kamo se uvijek mogu sklonuti.....Neku noć sam pomislila kako bi voljela uvijek osjetiti tvoj topli dah, tvoje mirno disanje dok spavaš i svakoga jutra iznova se probuditi u tvom zagrljaju....Za mene je to vrhunac uspjeha u životu, voljeti i biti voljen.....
Čemu biti netko i nešto?!? Da
li je potrebno u životu pretrgavati se od rada i želje za uspješnošću ako ne
postignemo ono što samo željeli?!? Da li su to samo puke želje ili stvarno
možemo na taj način zauzeti nekakvu poziciju dobrostojećeg prijatelja?!? Čemu
se mučiti da te netko prihvati kada će te i dalje neke osobe odbacivati, ali
ovaj put ne zato što si lošiji od njega već bolji. Zašto nikad nisi dovoljno
dobar nekomu ili si možda jednostavno predobar?!? Nikada naći sredinu! Mislim
da je to jednostavno nekakva vrsta straha ljudi da ne podnose ljude koji
postižu više uspjeha od drugih. To nisu samo moja mišljenja već su to
činjenice. Svi smo se našli u situaciji da nismo prihvaćeni od strane društva i
to je zaista grozno. Evo vam moj primjer: ja sam u osnovnoj školi bila teški
bogec jer sam jednostavno bila drugačija. Ja nisam izlazila van po birtijama i
opijala se dok ne bih završila na ispumpavanju želuca jer sam se otrovala
alkoholom i cigaretama, već sam imala krug osoba s kojima bih izišla van na
nekakvu klupicu i pričala. Maltretirala me vlastita sestrična osam jebenih
godina. Psihički me ubijala svaki dan sve više dok meni nije prekipjelo. Onda
sam se jednostavno digla sa stolca i prvo s počela derati na nju, a onda
ofenziva na nju. Završila sam s ukorom zbog tučnjave koja je izbila, a ona nije
dobila ništa. I to ti je neka poštenost. Mislim bila je za razliku od mene full
plava, a ja bez ijedne ogrebotine i modrice. Od tog dana više nisam bila
razredna osoba za zajebavanje već su mi se svi ulizivali, a tu moju sestričnu
su svi lagano popljuvali. To dokazuje da se u životu uvijek moraš pokazivati i
boriti samo za sebe jer si ti uvijek ostaješ, a svi ostali nestanu. Ne smiješ
si dopustiti da te netko gleda s visoka, da misli da ti nisi vrijedan njegova
društva jer samo ti uvijek stradaš. Prva osoba u životu sebi moraš biti TI i
samo TI! Nitko drugi nema pravo ponižavati te ili nešto slično. Isto tako je i
u ljubavi. MORAŠ SE TRUDITI DA BI OSTAO POVRIJEĐEN?!? Zar to nije mizerno i
uzaludno. Ja znam koliko sam se ja trudila da bi ostala povrijeđena i kako sam
se poslije osjećala. Nikada se nemojte ponižavati i spuštati nisko radi nekoga
jer bi mogli biti ismijani i užasno povrijeđeni. A to baš nije ugodno i
oporavak iz takvih situacija traje. Znaj da si i ti osoba s osjećajima, a ne
nečija lutkica koja će skakati na mig nekog kretena ili neke kujetine. Budi ono
što jesi i vidjeti ćeš da će doći netko kome se ti sviđaš baš zato što si takva
kakva jesi, a ne zato što se pretvaraš u nešto što nikako nisi…… ne zaboravi
svi smo vrijedni samo najboljega……
1. Poljubac u čelo- čežnja
2. Poljubac u obraz- prijateljstvo
3. Poljubac u ruku- poštovanje
4. Poljubac na rame- žudnja
5. Poljubac u vrat- strast
6. Poljubac u usta- ljubav
7. Stisak ruka- htio bih biti sa tobom
8. Stati na nogu- odmah me poljubi
9. Mirisati kosu- ne mogu bez tebe
10. Kašljati- volim ga/ju
11. Treptati očima- da li me voliš?
12. Gristi usne- ljubomora
13. Igrati se prstenom- sanjala sam te
14. Stisnuta šaka- odgovor je „da“
15. Primiti se za čelo- odgovor je „ne“
16. Pucketati prstima- danas dobro izgledaš
17. Štipanje- želim ti nešto reći
18. Stati na petu- samo tebe volim
19. Poljubac uz pomoć jezika- velika ljubav
20. Lagani poljubac- pretvaranje
21. Tuće li tip djevojku- budi samo moja
22. Poljubac zatvorenih očiju- ljubav
23. Gledati u oči- voli me
24. Baca li djevojka nešto tipu u glavu- kazna okusa
25. staviti kažiprst u usta- poljubi me
26. prije poljupca- nema pušenja
27. poljubac traje- 5 minuta
28. spotakivanje na sastanku- sanjam te
29. čeprkati po glavi- ne mogu više
30. više od poljupca nije dozvoljeno!!!!
31. mladić ima praco poljubiti djevojku 13 puta!!!!!
32. šmrcanje- sutra u isto vrijeme
33. pokloni li dečko nešto curi- želi je samo za sebe
34. pokloni li ona njemu- voli ga
Bogatstvo i poštenje su dva pojma koja naizgled nemaju veze jedno sa drugim. Najviše zbog toga što ljudi, čim čuju riječ bogatstvo, pomisle na materijalno bogatstvo, te na umišljene, ohole i sebične bogataše koji misle samo na sebe. Polovica tih bogataša nije postala bogatim na neki pošteni način. Obično su do svog novca došli varajući potkupljujući druge ljude. Rijetki su oni koji su svoje materijalno bogatstvo izgradili na moralnim temeljima – na poštivanju pravila zakona, vjere, discipline, ugovora, štednje, osobne cjelovitosti i radne etike. Zdrave obitelji koje njeguju ta uvjerenja najbogatiji su izvor snage naše kulture i nade u budućnost. Ali bogatstvo se ne mjeri vrijednostima koje čovjek posjeduje, več čašću i poštenjem koje je stekao. Ljudi se tisuću više puta trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, iako je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Jednio bogatstvo koje stvarno vrijedi je naše unutarnje bogatstvo, naš unutarnji mir, čast i poštenje.
Jeli tko čitao Sudetu od Vas? Tip je umirao i pisao pjesme. Umro je s 24 godine znajući da mu se bliži kraj, a da nikada nije poljubio ženu. Ova njegova pjesma mi je najbolja;
Utrni majko, svjetla-
stadoše ponoćni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolesni sati.
Podaj mi cjelov, neka mi
na blijedim usnama snije;
do tebe, majko, nitko ih
jošte poljubio nije....
Usnut ću tako s posmjehom
ko miris jesenjih ruža...
Poljubac tvoj je najslađi,
i ljubav je tvoja najduža.
A jutrom, kad sunce crveno
na krevet moj će pasti-
na mrtvim usnama mojima
bijela će ruža cvasti.
A ti ćeš misliti, da se to
poslijednja nada smije
i djete tvoje nesretno
jošte da umrlo nije
*
Utrni, majko, svjetla-
stadoše ponoćni hati
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolni sati
"Život je ono što ti se događa
dok ti praviš planove za život." (J. Lennon)
Evo zar to nije tako. Dok mi planiramo gdje ćemo izaći,s kime bi mogli
prohodati,kako naučiti nešto za sutra život jednostavno projuri pored
nas. Jednostavno ne želimo sgledati sve sagmente nekih dati nam prilika
već pićimo po svojim planovima. Jeste li ikada doživjeli da vam se
nešto neplanirano dogodilo?! Npr. upoznali ste jako predivnu osobu,ali
ste je odbili jer imate svoje planove ili ste dobili ponudu (poslovnu
ili bilo kakvu drugu) ali ste je odbili jer ste vi sebi već sve
isplanirali i onda vam se ponuda ne uklapa u život. Vjerujem da jest.
Ali da li ste si pokajali zbog toga,e pa vidite i u to vjerujem da
jeste. Glavom vam prolaze mišljenja tipa
što bi bilo kad bi bilo,
ali ljudi moji toga nema, što je učinjeno učinjeno je! Povratka na
prethodno nema. Ti u svakom trenu moraš znati što hoćeš ,a što nećeš.
Ipak je tvoj život samo u tvojim rukama. Treba imati planove jer tako
stvari ipak najbolje funkcioniraju, ali nekada ih treba i odbaciti jer
nikada nećeš znati šta možeš proći ako ne probaš. Život je čista
impulsivnost. Mogu ga čak i usporediti i s maratonom, dakle ne posustaj
dok ide pa makar mic po mic. Samo najjači ostaju do kraja. Život je
igra bez granica. Svako slučajno ima svoje zato i baš zbog tih
činjenica slučajno i postoji inače bi svi mi funkcionirali kao roboti i
to ne bi onda imalo baš previše smisla. Život je ne moguće isplanirati
i zato se nemojte truditi i nadati da će sve biti kako vi zamislite.
Jer kada se najmanje nadaš i kada se na opterećuješ stvarima koje ti
puno znače dogodi se čudo. Zato ljudi moji slučajnost je beskrajnost....
"Slučajnost je nezvani,
ali često veoma dragi gost." (S. Petöfi)
I don't mind just what you say. 
treblebass 
