Svaka šesta djevojčica u sex već sa 15 godina

Zabrinjavajuće je, tvrde u HZJZ-u, što je u odnosu na istraživanje 2002. broj spolno aktivnih dječaka porastao za 23,2, a djevojčica za čak 73 post

Seksualne odnose u dobi od 15 godina u Hrvatskoj ima svaka šesta djevojčica i otprilike svaki treći dječak. Pokazalo je to istraživanje Health Behaviour in School-aged children (HBSC) iz 2006. godine, čiji su rezultati objavljeni u posljednjem broju specijaliziranog medicinskog časopisa Medix. Riječ je o najreleventnijem europskom istraživanju o zdravlju i ponašanju u vezi sa zdravljem djece školske dobi u europskim zemljama, koje se provodi svake četiri godine na nacionalno reprezentativnim uzorcima, a koje za Hrvatsku potvrđuje trend sve ranijeg stupanja u spolne odnose.
Istraživanje iz 2002. godine pokazalo je, naime, kako je prije navršene 16. godine života seksualno aktivno bilo 9,7 posto djevojčica i 23,2 posto dječaka, a nakon četiri godine brojke su skočile na 16,5 posto učenica i 28,6 posto učenika. Takav udio znači porast od čak 73 posto među mladom ženskom populacijom i 23,2 posto među muškom u četiri godine, što u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ) smatraju zabrinjavajućim, upozoravajući kako se tom činjenicom svakako treba pozabaviti.

Utjecaj okoline

Prim. dr. Marina Kuzman, dr. Iva Pejnović-Franelić i dr. Ivana Pavić-Šimetin u svojoj analizi HBSC istraživanja objašnjavaju kako seksualno ponašanje mladih nije samo odraz njihovih osobnih značajki, nego je određeno i utjecajima okoline u kojima mladi žive, posebice obitelji, vršnjaka i školskog okruženja. Vršnjačko okruženje, navode liječnice, potiče na razmišljanje o seksu i čini mlade senzitivnima na početak spolnog života, a što su spremniji, veća je vjerojatnost da će se, u nekoj od prilika, odnosi i dogoditi. Što se tiče obiteljskog utjecaja, liječnice HZJZ-a objašnjavaju kako je kod adolescenata koji rano stupaju u spolne odnose primjetna slabija povezanost s majkom i ocem, koji se nisu pretrgnuli nadzirati ih, a ta je skupina mladih imala i lošiji uspjeh u školi, uz gotovo nikakvo pridavanje važnosti religiji.
HBSC studija za Hrvatsku potvrdila je ranija svjetska istraživanja, koja su pokazala da rano seksualno iskustvo u adolescenciji nije izoliran događaj, nego je povezan s drugim rizičnim ponašanjima s mogućim neposrednim i dugoročnim posljedicama.
Konkretno, za učenike i učenice prvih razreda srednje škole u Lijepoj našoj utvrđeno je kako je njihov rani ulazak u seksualni život povezan sa svakodnevnim pušenjem cigareta, uporabom marihuane u posljednjih 12 mjeseci, opijanjem, te slabijim školskim uspjehom i sklonosti agresivnom ponašanju, koje uključuje zlostavljanja drugih i uključenost u tučnjave.
Uza sve te problematične karakteristike, kod djevojčica se, objašnjava dr. Kuzman, evidentiraju i drugi čimbenici važni za odrastanje. Petnaestogodišnjakinje sa seksualnim iskustvom u HBSC-ovu su upitniku priznale i nezadovoljstvo vlastitim životom i zdravljem, a potvrđuju i lošu komunikaciju s oba roditelja. Nezadovoljstvo zdravljem iskazuju zbog psihosomatskih simptoma, kao što su glavobolja, razdražljivost, bezvoljnost, potištenost, teškoće prilikom uspavljivanja, bolovi u leđima i trbuhu, te vrtoglavica, što kod dječaka nije bilo registrirano.
– Djevojčice su i inače sklonije kritičnosti i lošijim procjenama i samoprocjenama, no upravo je to osjetljivo područje gdje nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja može dovesti do brzopletih i rizičnih postupaka i odluka. Povezanost mogućnosti ranog stupanja u seksualne odnose i lošije komunikacije u obitelji također upućuje na veću ranjivost i potrebu za podrškom – navodi dr. Kuzman.
Regresijska analiza rezultata HBSC istraživanja s ranim stupanjem u seksualne odnose povezuje i doba menarhe, pa je kod djevojaka koje prvu menstruaciju dobiju s 12 ili 13 godina vjerojatnost da će u spolne odnose stupiti prije 16. godine života za 50 posto manja od onih koje su prvu menstruaciju dobile prije 11. godine. A za one kojima je je menstruacija “stigla” relativno kasno (nakon 14. godine) vjerojatnost da će do 16. godine startati sa seksualnim životom manja je za 70 posto.

Slaba spolna zaštita

Što se tiče sredstava za sprječavanje neželjene trudnoće i zaštitu od spolno prenosivih bolesti, njihova uporaba, prema rezultatima istraživanja, ovisi o motivaciji, stavu partnera, dostupnosti, cijeni, osjećaju odgovornosti i međusobnom povjerenju. Prema HBSC-u iz 2006. godine, kod posljednjeg spolnog odnosa kondom je koristilo 76 posto dječaka i 77 posto djevojčica, što je blagi pomak u odnosu na 2002., kada se prezervativom štitilo 75,2 posto dječaka i 73,1 posto djevojčica. Rizične metode, kao što su računanje plodnih dana ili prekinuti snošaj, koristi sedam, odnosno deset posto mladih oba spola, dok oralna kontracepcijska sredstva upotrebljava osam posto 15-godišnjakinja, a sedam posto njihovih muških vršnjaka izjavljuje da njihove partnerice uzimaju pilule.
No, liječnice HZJZ-a upozoravaju i kako je 15 posto dječaka i 11 posto djevojčica priznalo da prilikom posljednjeg spolnog odnosa nisu koristili nikakvu spolnu zaštitu, a i parovi čija ženska polovica pije kontracepcijske pilule uz njih ne koriste kondome, koji su, ističu liječnice, jedina pouzdana zaštita od spolno prenosivih bolesti.
Liječnice Kuzman, Pejnović-Franelić i Pavić-Šimetin nisu zadovoljne ni studentskom populacijom. Rezultati sistematskih pregleda u akademskoj godini 2005./06. pokazali su kako je 72,4 posto mladića i 65 posto djevojaka imalo seksualne odnose, uz prosječnu dob stupanja u odnose od 17 godina za oba spola, međutim, čak 48 posto spolno aktivnih djevojaka do datuma pregleda nije posjetilo ginekologa, neovisno o duljini seksualne aktivnosti. Nezadovoljavajuć je i postotak korištenja kondoma u toj populaciji – od onih koji su seksualno aktivni 19,1 posto mladića i 27 posto djevojaka priznalo je kako kondom koriste rijetko ili su na njega posve zaboravili. Potpuno nesigurne metode kontracepcije, kao što su prekinuti snošaj ili “sigurni” dani, redovito koristi 11,5 posto, odnosno 4 posto studenata, i 19,4, odnosno 11,2 posto studentica. Dakle, unatoč edukaciji i pretpostavljenim dobrim znanjima i raspoloživim informacijama, svaka peta studentica koristi prekinuti snošaj, kondom ili hormonsku kontracepciju, a svaka deseta računa “sigurne” dane.
Zbog svega navedenog, dr. Kuzman, dr. Pejnović-Franelić i dr. Pavić-Šimetin upozoravaju kako prevencija u području reproduktivnog zdravlja ne smije biti usmjerena samo na sprječavanje spolno prenosivih bolesti i(li) neželjene trudnoće, nego i na usvajanje odgovornog seksualnog ponašanja. Ističu i kako je jedan od ciljeva primarne prevencije i utjecanje na odgađanje početka seksualnog života, odnosno preranog stupanja u seksualne odnose, pri čemu je najvažnija pravodobna edukacija.

Slobodna Dalmacija